Od 12. do 20. listopada Zagreb će ponovo biti svjetska metropola komorne glazbe zahvaljujući trinaestom izdanju Međunarodnog zagrebačkog festivala komorne glazbe. Vjerna publika već je poodavno razgrabila sve ulaznice za večerašnji koncert otvaranja na temu bečke klasike, na kojem će Beethovena, Schuberta i Brahmsa svirati umjetnička voditeljica festivala Susanna Yoko Henkel, dugogodišnji miljenici publike Stefan Milenković, Guy Ben-Ziony i Monika Leskovar te, prvi put na festivalu, glasovita poljska pijanistica Ewa Kupiec i violončelist Santiago Cańón Valenica, mlada zvijezda pozornica i Instagrama iz Kolumbije. No zato još ima pokoje mjesto za one koji se odluče sutra od 20 sati u Preporodnoj dvorani u Opatičkoj isti ovaj sastav glazbenika poslušati u “Slavenskoj noći” koja donosi skladbe Antona Arenskog, Leoša Janačeka, Dmitrija Šostakoviča i Dore Pejačević.
Festival za odmor
Premda se svaki nastup Stefana Milenkovića dočekuje s uzbuđenjem, posebna atrakcija ovog koncerta bit će upravo njegova izvedba Sonate za violinu i klavir u b-molu hrvatske skladateljice.
– Nisam poznavao do sada nijedno njezino djelo premda Dora Pejačević više i nije nepoznanica u svijetu jer njena djela svira sve više muzičara, osobito onih koji traže nešto izvan utabanih staza – rekao nam je uoči dolaska u Zagreb Stefan Milenković, hvaleći Sonatu koju je pripremio upravo za Zagreb Kom, njenu “romantičnu uzburkanost nalik Schumannu i Brahmsu, debussyjevske elemente i vrlo izraženu naklonost slavenskom podneblju i melosu, što osobito dolazi do izražaja u melankoličnoj tužbalici drugog stavka”.
Milenković je jedan od najvjernijih prijatelja festivala.
– Upoznao sam Susannu i njezina supruga Dalija Despota kada su došli na jedan moj koncert i odmah smo našli zajednički jezik, ljudski i muzički. Iznimno cijenim Susannu kao umjetnicu i divim se energiji s kojom rade festival, što nije nimalo lako s obzirom na uvjete i okolnosti. To se vidi na kvaliteti samog festivala, odabiru programa i reakcijama publike. Sve to, zajedno s umjetnicima, čini sveukupnu energiju festivala – kaže Milenković.
– Ovakvi festivali za nas muzičare gotovo su kao odmor. Festival znači svečanost muzike, druženja... to je za nas prilika da spojimo korisno, u smislu profesionalne pripreme, i lijepo, a to je iznad svega druženje na probama, koncertima i privatno. Svi mi dijelimo tu nevjerojatnu stvar, bavljenje muzikom kojom uljepšavamo život ljudima. Ovo je sjajna prilika da se družimo radeći ono što najviše volimo i dijelimo sve lijepe, ali i one teške stvari koje idu uz život glazbenika – objašnjava radost s kojom dolazi na Zagreb Kom.
Povratak u SAD
Nastupima u Zagrebu Milenković počinje vrlo aktivnu jesen. Nakon Zagreba nastupit će i u Osijeku, a potom Banjoj Luci, a na kraju listopada vraća se u SAD gdje će u New Yorku nastupiti u prestižnom koncertnom ciklusu Jupiet Symphony Chamber Players u New Yorku. U studenom ga pak čeka turneja s Rohanom de Silvom, pijanistom koji inače redovito prati legendarnog Itzhaka Perlmana.
– Svirat ćemo sve Brahmsove sonate. Nama klasičarima potrebni su iskoraci izvan klasike i tradicije, ali isto tako da im se vraćamo jer je kvaliteta tih kompozicija bezvremenska – kaže Milenković.
Od takvih bezvremenskih djela sastavljeni su i programi preostalih koncerata 13. Zagreb Koma. U baroknoj večeri 15. listopada festival nastavlja suradnju s Hrvatskim baroknim ansamblom, a glazbeno slavlje u srijedu, 17. listopada, režira sa svojom gitarom Petrit Çeku.
Večer 19. listopada posvećena je Mozartu, a završni koncert 20. listopada bit će pravi glazbeni vatromet i parada. Uz već spomenuta imena, na festivalu će ove godine prvi put nastupati jedna od najtraženijih svjetskih klarinetistica Sharon Kam, njemačka violončelistica Tanja Tetzlaff, vrsni violinist Florian Donderer te španjolska violistica Sara Ferrández, čije su uzbudljive nastupe i privlačnost Susanna i Dalio zapazili na YouTubeu, na kojem je Sara ujedno i jedna od najpopularnijih klasičarskih vlogerica.
Veli, da mu trebaju iskoraci iz ocekivanog i da „nam“ klasicarima trebaju iskoraci iz klasike odnosno tradicije pa i povratak istim. Do sada sve ok. Sad dolazi tipicno serbski gaf. Gradovi poput Zagreba, Osijeka, Banja Luke, pa i New Yorka, sve su, samo nikako ne odgovaraju pocetnoj konstanaciji. Ili nisu iskorak iz tradicije, ili nemaju u danom okviru tradiciju. Trebao bi ici svirat u Pariz, Budimpestu ili Bec. Onda bi sukladno bilo zamisao, govor, i djelo... Ovako??! Recimo Bec za docek nove godine...Zar ima nesto lijepse? Bec za novu godinu i Mljet ili Korcula ili Lastovo za vjecni zavicaj. Fantasticno.