Nakon uzavrele ljetne sezone i brojnih koncerata, kao i gostovanja na inozemnim pozornicama, te uvažena priznanja za umjetničko dostignuće u glazbenom programu ovogodišnjeg 64. Splitskog ljeta, Ansambl Antiphonus se u velikom stilu, s najavom nove koncertne sezone s dva tradicionalna ciklusa, Triade i Trinitas, vraća u svoje zagrebačko 'gnijezdo', ambijentalni foaje Muzeja za umjetnost i obrt, gdje će u utorak 9. listopada u 20 sati svoju publiku željnu istinske glazbene ekstaze dočekati s prvim koncertom sezone, ovaj put s nešto drukčijom i egzotičnom interpretacijom slavnih Monteverdijevih madrigala.
Kao najbolja uvertira u raskošnu i prpošnu koncertnu sezonu 2018. / 2019., Antiphonusovcima će se u glazbenoj 'priči' pridružiti renomirani talijanski ansambl I musicali affetti, poznat po izvođenju stare glazbe na izvornim instrumentima te neutažive želje za izvođenjem i eksperimentiranjem s različitim glazbenim žanrovima.
Novu sezonu dva ciklusa Antiphonusa, najavio je i voditelj ansambla Tomislav Fačini, u skladu s vizualom sezone uobičajeno ekstravagantnim tekstom, u kojem, između ostalog, piše:
– Upali Antiphonus! I to pritisnuvši botun, taster, pa čak i dugme, ili jednostavno kliznuvši prstom preko osjetljivog ekrana - nećete pogriješiti. Odaberete li crveni gumbić ciklusa TRIADE u Muzeju za umjetnost i obrt, poklonit ćete si pristup novom krugu madrigalske zbilje. U tom, praktički zemaljskom raju, u ulozi Beatrice nastupit će ipak muški gosti: talijanski ansambl I musicali affetti uz Monteverdijeve ratničke i ljubavne madrigale, zatim suosnivač ansambla Il giardino armonico lutnjist Luca Pianca, osvjetljujući meandre glazbenog svijeta Gesualda, te Gorkem Şem, izumitelj čudnovatog instrumenta imenom Yaybahar, začinjajući posve egzotičnom istanbulskom notom madrigalske uspješnice ranih korisnika Petrarkinih versâ. Pritiskom na play puce ciklusa TRINITAS, u crkvi sv. Katarine, osigurat ćete si dio vječnosti uhvaćene perom besmrtika; okosnicu čine Magnificat i optimistični moteti J. S. Bacha, a tu su i dragi mu kolega Carissimi, nimalo živahan Allegijev Miserere i krajnje turobna promišljanja o konačnosti života Purcella, u lijepom kontrapunktu čiju sintezu ipak krasi obećanje da će oni, koji siju u suzama, žeti u radosti i veselju.
