Na jednu od posljednjih proba Vojnovićeva "Ekvinocija" u režiji Krešimira Dolenčića na Dubrovačkim ljetnim igrama, uoči subotnje premijere stigli smo nešto prije ponoći. Prva je to predstava u kojoj se na pozornici susreće dvoje naših svjetski slavnih glumaca, Zrinka Cvitešić i Goran Višnjić, ali i prva koja se održava u Posatu – prikrivenom mjestu ispod mosta kojim se s Ploča ulazi u Grad, a gdje se, pored pješčane plaže, nalazi istezalište barki.
"Ekvinocijo" Iva Vojnovića, pripovijeda nam Krešimir Dolenčić, originalno se odvija na Kantafigu – u tada siromašnom dijelu Dubrovnika, gdje je živjela mahom sirotinja koja je radila u gruškom škveru ili možda u boljim kućama u Rijeci dubrovačkoj. I prva Vojnovićeva didaskalija stoga glasi: "Mali predio dubrovačke obale koju plače more mirno, plavkasto, sve to tamnije u daljini. Ljubičasti konturi šipanjskoga slikovitog râta zatvaraju na pola zadnju crtu obzorja, dok se na lijevu stranu nebo razlijeva u pučinu. Laki oblaci zasjeli na nebu… Cijeli kraj diše tihim i sjetnim dahom naše melanholične prirode, kad je i nebo nekako zastrto slutnjom zlih dana što će doći."
– Od cijele te prve didaskalije Vojnovićeva teksta koji je i pisan za teatar, u našem malom Posatu nama je ostalo more. I ostali su ljudi. Posat smo pripitomili i prilagodili sebi. To je stara luka u kojoj, naravno, nema velikih oluja i nevera, ali nema veze. Nevere su zapravo u ljudima – govori nam Dolenčić u čijoj su se postavi, uz velikane poput Višnjića, Cvitešić i Gorana Grgića, našle i mlade glumačke nade, njegovi studenti, Karlo Mrkša, Lara Nekić i Nika Lasić.
Izazov, ali i uzbuđenje, bilo je predstavu postavljati na jednom tako netipičnom mjestu, otkrio nam je i Goran Višnjić, koji se nakon dugog niza godina kao glumac vratio u Dubrovnik i na Igre gdje je prvi puta davne 1994. godine igrao Hamleta, a sada će u "Ekvinociju" utjeloviti povratnika iz Amerike, Nika Marinovića.
– Baš stoga što se predstava prvi put postavlja na ovoj lokaciji, shvatili smo koliko ju je zapravo potrebno iz nule izgraditi. Dečki iz tehnike Ljetnih igara su se stvarno pokazali vrhunskim ratnicima i genijalcima. Bio je to doista nezahvalan prostor, no sad kada smo ga ukrotili, izgleda fenomenalno – rekao nam je Višnjić, koji je svojom prvom suradnjom sa Zrinkom Cvitešić, koja u predstavi tumači Jelu, oduševljen.
– Zrinka i ja smo se prije ovoga znali iz viđenja. No, nakon što smo se upoznali na probama i počeli zajedno raditi, imam dojam da se poznajemo već odavno. Vrlo je profesionalna i ja volim reći da je štreberica! Među prvima naučila je tekst, apsolutno svaki dan dolazi na vrijeme i sjajna je kolegica. Sve su probe do sada odlično prošle i atmosfera je fantastična. Duboko smo ušli u komad, svi smo uključeni u sve segmente predstave i jako dobro surađujemo, komentiramo i radimo zajedno i tuđe scene – otkrio je Višnjić.
– Uskoro ćemo roditi ljude koje smo zajedničkim snagama stvarali dva puna mjeseca. Ljude seljake, ribare, kapetane, žene kamena, zemlje i mora. Ogromno nam je bogatstvo gospar Vojnović ostavio u nasljeđe. Djelo u rangu s najvećim svjetskim dramama. Ne sjećam se da sam s većim ponosom čekala prvu publiku – rekla nam je pak Zrinka Cvitešić, koja je prije kazala i da je pokoriti tu lokaciju u Dubrovniku kojeg ždere turizam bio najveći izazov, a da su tijekom proba piškili u moru i vadili čavle iz nogu, a staklo iz ruku. No unatoč svim izazovima, redatelj Dolenčić rekao je da se ne sjeća tako ugodnog, gotovo obiteljskog rada na jednoj predstavi.
– Ne znam jesam li ikada radio predstavu da nije bilo ama baš niti jedne sekunde nervoze. A koja obično uvijek dolazi nakon takvih perioda intenzivnog rada – dodao je Dolenčić koji je svoj "Ekvinocijo" posvetio svom učitelju i mentoru, Jošku Juvančiću Jupi koji je obilježio zlatno doba DLJI i čija je inkarnacija ove predstave ušla u legendu.
A upravo je razlog što se ova proba otegnula do kasno u noć, bilo predstavljanje knjige "Razgovori o Jupi" koju je priredio redateljev sin Hrvoje Juvančić koje se u Sponzi održalo u 21 sat, a u kojoj se nalazi i jedan Dolenčićev tekst. I to upravo onaj pročitan na Jupinoj komemoraciji, a u kojem se pita "tko će se ikad usuditi nakon Joška Juvančića raditi 'Ekvinocijo'? Komu bi to moglo uopće pasti napamet"?
– Nekako su se kozmičke dramaturgije spojile da se upravo prije naše probe održi predstavljanje te knjige. Jupi sam bio asistent, on meni veliki učitelj, ali i puno više od toga. Tako da je to lijepo, ali i ludo, baš zbog toga što se u toj knjizi nalazi taj moj tekst! Na neki način sve ovo doživljavam kao da me Jupa zafrkava. Kao da mi je rekao: "Krešo, eto ti 'Ekvinocijo' pa ti vidi što ćeš s tim!" I neizmjerno mi je drago zbog toga – zaključuje Dolenčić.