Prošlo je više od šest godina od nezaboravne izvedbe Puccinijeve opere "La Bohème" u zagrebačkom HNK. Glavna junakinja bila je sopranistica Evelin Novak, koja je u toj predstavi, nakon velikih uspjeha u inozemstvu, napokon bila dobila priliku da zabljesne i u domovini. Drugi junak bio je u rupi, pred orkestrom, mladi Karlovčanin Veton Marevci, koji je tom predstavom ne samo diplomirao nego i briljirao.
U subotu, 27. srpnja, pred njim je prilika za novi vrhunac karijere koju strpljivo posljednjih godina gradi zaposlen na mjestu zborovođe u HNK u Splitu: Verdijeva "Aida" na Peristilu, amblematska predstava Splitskog ljeta. Riječ je o uspjeloj i publici dragoj predstavi u režiji Dražena Siriščevića, kojem je to bio redateljski debi, kao što je bio i kazališni debi za Jurja Zigmana, zbog čijih je kostima predstava s pravom došla na glas kao najraskošnija peristilska "Aida". Za dirigentskim pultom, deset godina poslije premijere kojom je ravnao veliki maestro Nikša Bareza, u subotu i u ponedjeljak stajat će Veton Marevci, kojem će to biti i najbolji mogući završetak četvrte sezone u Splitu, u kojem, najvjerojatnije, ostaje i nakon što mu s krajem Splitskog ljeta istekne četverogodišnji ugovor sa splitskim HNK.
– Nakon diplome bio sam slobodnjak i radio dosta u Zagrebu i drugdje s raznim ansamblima, a određenu sigurnost pružala mi je u tom razdoblju i stalna suradnja s dva vrhunska zbora, jednim amaterskim, to su bili Goranovci, i drugim profesionalnim, Zborom HRT-a. No, onda se dogodila pandemija i zatvaranje svega, više nije bilo koncerata, pa ni izvora prihoda, i upravo u tom trenutku otvorilo se mjesto zborovođe u Splitu. Bez oklijevanja sam otišao na audiciju i prošao – govori mladi maestro.
Taj posao u Splitu smatra u prvom redu stjecanjem dragocjenog i nevjerojatnog iskustva u radu s tako kvalitetnim profesionalnim ansamblom, s kojim je obogaćivao i vlastiti repertoar. Također, kaže, tu se prvi put našao u situaciji u kojoj nije samo umjetnički odgovoran za ansambl i rezultat nekog pojedinačnog projekta koji s njim radi, nego i ljudski, kao umjetnički voditelj koji se mora brinuti i o egzistenciji umjetnika, osobito mladih koji su u ansamblu angažirani.
A to nipošto nije lako u uvjetima, prije svega financijskim, uz plaće koje su toliko premale da je dirigentu Marevciju neugodno uopće navesti iznos. Problem s kojim se morao nositi, a koji je i dalje prisutan, jest teško popunjavanje ansambla jer dok stariji članovi odlaze u mirovinu, teško je privući nove. Utoliko više što Split još nije napravio promjenu, koja je upravo zbog tih razloga učinjena nedavno u Zagrebu, a to je visoka stručna sprema, odnosno završena Akademija kao uvjet za prijem u zbor. To je nešto što zbog budućnosti ansambla svakako treba riješiti, ističe Marevci, napominjući i da su mali honorari za vanjske članove, koje se mora angažirati za svaki veći projekt poput "Aide".
– Nipošto ne mogu zamjeriti nikome od tih pjevača što se brinu za svoju i egzistenciju svojih obitelji tako što se tijekom ljeta prihvate nekog drugog sezonskog posla i ne mogu biti na raspolaganju umjetnosti, uz koju sve njih mnogo jače veže veliki entuzijazam nego premale plaće i honorari – kaže Marevci, duboko zahvalan na potpori i suradnji svih glazbenika s kojima je u Splitu ovih godina radio. Što se tiče karijere mladog dirigenta, mjesto zborovođe je dvosjekli mač. S jedne strane vrijedno iskustvo, a s druge opasnost da dobije etiketu zborovođe, koja je, kako u Hrvatskoj tako i u inozemstvu, neopravdano nižerazredna.
– Umjesto da takvo iskustvo i rad s pjevačima bude plus dirigentu, osobito onom koji se želi baviti operom, nakon nekog vremena pretvara se u minus zbog degradirajuće konotacije, za koju nema opravdanja jer zborovođa vrlo često radi i mnogo više nego ostali dirigenti.
Pozitivna strana i još jedan razlog za Marevcijevo zadovoljstvo i zahvalnost splitskom HNK jesu prilike koje je u toj kući dobio kao dirigent koncerata, baleta i opera. Verdijevi naslovi "Traviata" i "Krabuljni ples", Puccinijeve opere "Turandot" i "Sestra Angelica", pa i skraćena verzija "Čarobne frule", koju je u Zagrebu, cjelovitu, već bio radio uz maestra Barezu, kojem je silno zahvalan na svemu naučenom, naslovi su koje je Marevci u Splitu dodao svom repertoaru. "Aida" će mu biti peti operni naslov.
– Nakupilo se toga već dosta, imam iza sebe već više od sedamdeset profesionalnih nastupa, ali "Aida" na Peristilu za svakog bi drugog bila, pa je tako i za mene, vrhunac dosadašnje karijere. Ona je pečat ne samo splitske nego, usuđujem se reći, i hrvatske glazbene kulture. To je najizvođenija predstava na Peristilu, od 1954. godine do sada bilo je oko 125 izvedbi, a da ne spominjem koja su sve velika imena "Aidu" na Peristilu režirala, dirigirala i u njoj pjevala – govori Marevci.
– Završiti uopće u istoj rečenici sa svim velikim dirigentima koji su na Peristilu dirigirali "Aidu", od prve sa Silvijem Bombardelijem, preko Šuteja, Lipanovića, Repušića i naravno maestra Bareze, za mene je velika stvar i ispunjenje jednog sna – kaže Marevci.
