I najtužnija vijest u njegovu je slučaju glasila drugačije. Vijest da je u 88. godini umro legendarni hrvatski glumac Martin Sagner dalje se prenosila jednostavno: "Umro je Dudek." I zaista je malo, ne samo u hrvatskim nego i u svjetskim okvirima, glumaca koji su jednim svojim likom zauvijek utisnuti u sjećanje brojnih generacije.
Bio je Martin Sagner dugogodišnji glumac zagrebačkog kazališta Komedija, snimio je brojne filmove, TV drame i druge serije, ali nakon što je odigrao lik legendarnog Andrije Katalenića u seriji "Gruntovčani" iz 1975. godine, scenarista Mladena Kerstnera i redatelja Kreše Golika, za sve je bio i ostao - Dudek.
Jedini rođeni Podravec u seriji
Taj i takav Dudek, zajedno sa svojom Regicom, koju je maestralno odigrala Smiljka Bencet, donio je upravo "Gruntovčanima" Večernjakovu ružu za 20. stoljeće jer čitatelji Večernjaka upravo su "Gruntovčane" u vrlo jakoj konkurenciji proglasili najboljom hrvatskom TV serijom 20. stoljeća.
Zanimljivo je i da je Sagner jedini rođeni Podravac među glumcima iz "Gruntovčana", bio je iz Novigrada Podravskog. Rodio se kao jedno od četvero djece. Svi su pomagali obrađivati 16 jutara zemlje, a Martin je često govorio kako su mu se u djetinjstvu urezale slike "žitnoga žutog mora". Na to da se počne baviti glumom potaknuo ga je seoski postolar Jagar koji je bio zaljubljenik u kazalište, a imao je glumačku družinu, no ulogu u tome odigrao je i Sagnerov otac koji je bio odličan pjevač. Ipak, Sagner je prvo upisao Pravni fakultet, a urođena znatiželja odvela ga je na glumačku akademiju. Pripadao je Gavellinim učenicima, drugoj generaciji koja je upisala zagrebački studij glume.
Nakon završene akademije 1955. godine, Sagner se bio zaposlio u Narodnom kazalištu u Varaždinu. No kazao je kako je odande pobjegao "u Indijance", na set čuvenog filma "Winnetou". Uslijedile su serije "Mejaši", "Kuda idu divlje svinje", "Inspektor Vinko", "Nepokoreni grad", pa i filmovi od kojih je zadnji bio "Duga mračna noć", no ništa nije nadmašilo "Gruntovčane".
A u "Gruntovčanima" Dudeku je najveća želja bila kupiti bicikl, a Sagneru je honorar od te serije bio dovoljan da kupi pola Stojadina. Zaradio je četiri jezerače (4000 dinara, ezer na mađarskom znači tisuća, op. a.), a stojadin je tada stajao oko 7500 dinara.
S kolegama iz serije, s kojima je proveo dva prekrasna mjeseca na snimanju Gruntovčana u podravskom selu Sigetecu, poslije se često družio, no mnogi su otišli s ovog svijeta prije njega. Smetao mu je i odnos HRT-a prema ljudima koji su stvarali tu najgledaniju hrvatsku seriju.
- Mi smo se svi odmah odrekli autorskih prava. Ali baš nigdar mi nije nitko rekel ni hvala. Nikome od nas - razočaran je tada bio Sagner.
Početkom 90-ih godina, u dva je mandata, od 1990. do 1995., Dudek bio zastupnik i u Saboru, no odlučio je tada kako to nije za njega. O toj epizodi svojeg života u intervjuu za Večernji list 2014. godine je kazao:
Devet mjeseci na bojištu
- Na vlasti su već dugo ljudi koji su nedostojni toga. Znaju prodavati naše i krpati proračun. Politika je znanje, domišljatost i moć. Oni znanja, a ni moći više nemaju i kaj im je ostalo? Ja sam i u Saboru bio - Dudek.
Prisjetio se tada i dana kada je bio dragovoljac Domovinskog rata, na što je bio iznimno ponosan. Devet je mjeseci proveo na sunjskom bojištu, s puškom u ruci. Imao je i sreće jer ga je u Bobovcu kraj Sunje, u jednoj kući, geler promašio za samo 20 centimetara.
S glumačke scene povukao se prije nešto više od 15 godina jer, govorio je, glumački posao fizički je i psihički težak pa za to više nije imao snage. Uživao je u mirovini i živio u stanu na zagrebačkoj Malešnici, a sreću je pronašao u trećem braku s 30-ak godina mlađom suprugom Zoricom s kojom ima dvojicu sinova. Volio je svirati violinu i mnogo čitati.
Lik Dudeka obilježio mu je karijeru, ali i život. Rezonirao je mudro u tom zadnjem razgovoru za Večernji list da je glumcu lakše ako napravi jednu ulogu po kojoj ga se pamti, no redatelji će ga zbog nje izbjegavati. Bez obzira na to, do samog kraja nije mu smetalo što ga ljudi zovu Dudek. Govorio je: "Ako nekog veseli, neka, meni ne škodi."
Njegova smrt pogodila je jučer njegove kolege, posebno glumicu Smiljku Bencet, njegovu Regicu:
- Ne mogu vjerovati, žao mi je i iznenadilo me, premda nije čudno u tim godinama. A pamtit ću ga po svemu: drugarstvu, duhovitosti. On je stvarno bio jako ugodan kolega i uistinu smo puno vremena proveli zajedno. Teško je sada nešto pametno reći. Vijest o njegovoj smrti doslovno me tresnula po glavi - rekla je popularna glumica.
A Boris Svrtan u Kerempuhu upravo režira predstavu nastalu na temelju te sjajne TV serije i kaže:
- Martina Sagnera nisam osobno poznavao, samo kao kolegu. Ali to koliko je on utkao našeg mentaliteta i naše sudbine u tu ulogu po kojoj je najviše obilježen, to je fascinantno. Zato se i osjećamo kao da smo ga svi osobno poznavali.
Antun Vrdoljak nam je rekao:
- Martin Sagner nije bio samo glumac, bio je moj prijatelj. I ja to teško doživljavam. Bio je jedan krasan čovjek, sjajan glumac, dragovoljac Domovinskog rata. Proveo je rat u Sunji. Umro je dobar čovjek, veliki glumac. Šteta je nenadoknadiva.*
R.I.P. Martin Sagner.