U Hrvatskoj će vjerojatno za sva vremena ostati otvoreno pitanje da li je televizijska serija "Gruntovčani" bolja od "Našeg malog mista" ili serije "Kuda idu divlje svinje". No, jedno je sigurno. Televizijski "Gruntovčani" nastali po tekstu velikog i nedovoljno vrednovanog Mladena Kerstnera i odličnog režisera Kreše Golika sasvim su sigurno jedna od najboljih televizijskih serija u povijesti Hrvatske, njeno autentično kulturno nacionalno dobro.
A jedan od najzaslužnijih za visoke domete "Gruntovčana" i to u svim pogledima, svakako je rasni glumac i odličan poznavatelj kajkavskog jezika, ali i kajkavskog mentaliteta Martin Sagner, nezaboravni Dudek sa svojom autentičnom poštapalicom "Isusek, Isusek...". Sagner je interpretirajući Draša Katalenića dosegnuo glumačke vrhunce koje je gotovo i nemoguće nadmašiti, barem ne u nezahvalnom kajkavskom idiomu koji je i dalje vrlo grubo odmaknut od hrvatskog kulturološkog mainstreama, pa čak i onda kada taj mainstream ima dijalektalne pozicije. Stoga je kajkavcima Martin Sagner, zajedno sa svim drugim odličnim glumicama i glumcima iz "Gruntovčana", neobično važna pojava, zvijezda nad zvijezdama i biser nad biserima.
Imao je taj akademski glumac i drugih uloga. Bavio se i glazbom i politikom. Okušao se i u opereti i mjuziklima i to na matičnoj sceni Komedije. Ali ništa što je u životu napravio niti izbliza se ne može usporediti sa njegovim Dudekom u kojem je dosegnuo plahovitu suštinu kajkavske trpeče duše ostavljajući je generacijama koje dolaze u privilegirano nasljeđe. Velika je šteta da Martin Sagner, možda i najomiljeniji Podravac svih vremena neće pogledati kazališnu inscenaciju "Gruntovčana" koju uskoro priprema zagrebački Kerempuh. No, i ta predstava na koju smo možda i predugo čekali, dokazuje da je duh prave umjetnosti kakav posjeduju i Sagnerovi "Gruntovčani" i neuništiv i vječan. I kako bi Dudek točno rekao, "Delam, delam, od jutra do zutra, a na kraju gda se zkup zbrojim, pak sem na nikaj".
