Kanadski autor Christian Guay-Poliquin drugim je romanom “Težina snijega” osvojio čitav niz nagrada u svojoj zemlji, a u Francuskoj ga očekuje i filmska ekranizacija tog djela u kojem slavi prirodu, ali i ljudsku solidarnost. Na hrvatski ga je preveo Dalibor Joler, a objavio Hena com pod uredničkom paskom Marine Negotić. “Težina snijega” zapravo se nastavlja na autorov prvi roman “Nit kilometara”, te je njegov svojevrsni legitimni, iako ne i ultimativni nastavak.
Drugi roman ide svojim usamljeničkim putom donoseći priču o stradalom mladiću koji zamalo pogiba u automobilskoj nesreći pa ga u udaljenom i raštrkanom selu u šumovitoj proviniciji liječi požrtovni i vitalni starac Matthias. Mladić potječe baš iz tog sela, no nakon očeve smrti ondje više nema bliže rodbine, a Matthias je potpuni stranac kojeg je u selu, na iscjeliteljskom proputovanju, zadržala snažna snježna mećava. Kako je cijelu neimenovanu zemlju zatekao i sudbonosni nestanak struje zbog čega su onemogućeni komunikacija, protok informacija, ali i elementarno ljudsko kretanje, preostali seljani čvrsto su se organizirali u plemensku komunu u kojoj nema mjesta za individualnost i neposlušnost. Vojnička je to i krajnje hijerarhizirana ljudska mikrozajednica u kojoj se improvizira, ali i poštuje snaga jačega. Matthias prihvaća brigu o ranjenom i njemu nepoznatom mladiću koji pokazuje skromne znakove života i ima teško ozlijeđene noge, a zauzvrat će mu selo omogućiti mjesto u prvom prijevoznom sredstvu koje će tamo, nekako s proljeća, krenuti prema gradu gdje starca, valjda željno, iščekuje bolesna žena. A mladić će pokušati preživjeti, uz pomoć lokalne, atraktivne veterinarke i ljekarnika koji svoju malu zalihu lijekova mora pažljivo trošiti, jer u selu vlada nestašica svega, ne samo lijekova, nego i hrane, pića, ogrjeva, nade... “Težina snijega” roman je zgusnute komorne atmosfere u kojem nema previše objašnjavanja ni opisa. Autor se u nazivima poglavlja referira i na likove iz grčke mitologije, Dedala i Ikara, sugerirajući nam, vjerojatno, da s pomoću te metafore sagledavamo odnos starca i mladića.
Rečenice su mu često ubojito kratke i sugestivne, ogoljene baš kao i priroda prekrivena debelim pokrovom svježeg snijega. A kratki su i dijalozi, lišeni filozofiranja i nepotrebnog raspredanja. Nema datuma, čak i blagdani prolaze u magli, vrijeme je određeno prirodnim mijenama i potpuno ovisno o padalinama, odnosno o visini snijega te debljini leda na raznolikim vodenim površinama koje mogu biti i odličan izvor hrane u trenucima kada se zalihe potpuno smanje. Dva lika, starac i mladić, osuđeni su jedan na drugoga i između njih u prvi mah nema potpunog povjerenja, nego prevladava potpuna, zlokobna tišina. Ipak, snaga ljudske međuovisnosti s vremenom se razvija u dobrom smjeru i mladić prihvaća starca kojem je on usputan, a ponekad i težak i neočekivan teret. Gostiju u njihovoj skromnoj kolibi ima izuzetno rijetko, a oni mogu biti i nagovještaj nesreće, a ne samo donositelji hrane, pića i drva za potpalu vatre. Nikakve vijesti iz civilizacije ne dopiru do njih. Distopijska snaga ovog romana neočekivano je moćna, a pomalo i proročka. Iako se u romanu ne radi o zdravstvenoj pošasti (poput aktualne koronske pandemije), radi se o katastrofi koja potpuno razara život na kakav se ljudsko društvo naviknulo. Nestaju sve prednosti društva u kojem je tehnologija svemoćna. Ljudi se moraju okrenuti jedni drugima, kao u vremenima kada se živjelo u špiljama i kada je odnos između čovjeka i prirode bio puno intenzivniji i sudbonosniji. Naravno, moraju se okrenuti i sami sebi i svojim sposobnostima na koje su možda već i zaboravili ili ih nikada nisu ni razvili.
Nagon za preživljavanjem ipak nije do kraja ugašen. Svjedoči o tome i mladić koji, kada im se zbog leda i tvrdoglavosti sruši krov nad glavom, hrabro spašava starca. A kada u udaljenoj kućici uz jezero pronađe prijevozno sredstvo, kantu benzina i izdašne zalihe hrane, svog starijeg spasitelja plemenito upućuje na put o kojem ovaj tako dugo mašta. No u toj bajkovitoj kućici, nalazi se i leš smrznute starice na koju su svi zaboravili. Nijedna dobra vijest iz ovog romana ne ide bez one loše. U tome i jest njegova tajna i njegova istinitost.