Još prošle godine autor romana “Metastaze” i “Ljudožder vegetarijanac” Ivo Balenović objavio je roman “Podmetači leševa” (Jesenski i Turk, urednik Kruno Lokotar). Drugi mu je to insajderski roman iz, malo je reći, teško bolesnog hrvatskog zdravstvenog sustava. I opet se doktor Balenović, specijalist ginekologije i porodništva te subspecijalist fetalne medicine, dohvatio teme koju odlično poznaje: nemoralne, nepoštene i protuzakonite prakse u hrvatskim javnim bolnicama, ali i ne samo njima. U romanu “Podmetači leševa” čiji je početak doista furiozan i beskrajno brutalan jer započinje nevjerojatnim ubojstvom tek rođene bebe, Balenović se upućeno bavi i hrvatskom policijom, politikom i obrazovnim sustavom, i to napose onim fakultetskim koji je možda i najporozniji. Bavi se Balenović i farmaceutskom industrijom i njihovim neodoljivim metodama zgrtanja novca, ali se, bogme, bavi i novinarskom branšom koju razotkriva tamo gdje je najtanja, ne birajući riječi ni poruke. Ako netko u ne tako davnoj hrvatskoj povijesti bobu nije rekao bob, a popu pop, Balenović je to učinio u literaturi koju je prigodno umotao u kriminalistički celofan. Pri tome je u “Podmetačima leševa” čitateljima ponudio na uvid čitavu galeriju doista besprizornih likova iz tužne hrvatske tranzicijske prakse. Redaju se tu liječnici koji su profesori na Medicinskom fakultetu pa mrtvi hladni naplaćuju svoje “skupe” profesorske usluge u sustavu javnog zdravstva, ali i predstojnici klinika koji od svojih posilnih liječnika bezbrižno ubiru reket, poput preprodavača kokaina ili heroina. Piše Balenović doista bez dlake na jeziku o ministrima zdravstva koji su čvrsto (u neumjesnom žargonu reklo bi se do jaja), umreženi sa zvučnim novinarima (ili novinarkama), ali i o pragmatičnim doktorima koji s pomoću seksa i moći kupuju i visoko rangirane i utjecajne, ali i usamljene i emotivno krhke državne odvjetnice.
Redaju se jedan za drugim liječnici čije supruge prodaju (skupu i uvoznu) medicinsku opremu, u što su vrlo često uključeni i njihovi potomci iz zlatne mladeži, kako bi sve ostalo unutar obitelji jer obitelj je, zna se, glavna svetinja našeg tradicionalističkog društva koje će za koji mjesec licemjerno zabraniti rad nedjeljom. I ne mogu toj pomahnitaloj sustavnoj hobotnici ništa nit pošteni policajci (jedan od njih želi otkriti tko mu je gotovo na smrt prebio brata, pravdoljubivog profesora na ETF-u), baš kao ni nepotkupljivi novinari s društvenih mreža koje tako lako pojede mrak u zemlji u kojoj se svaki pristojni političar nakon samo par mjeseci vladanja pretvara u bahatog i pomahnitalog Nerona. Ne mogu se doktorskoj subordinaciji koja svoje pipke ima posvuda suprotstaviti niti oni liječnici koji svoj posao žele raditi isključivo po pravilima struke i ne žele svoje docenture i doktorate kupovati kaznenim djelima ili njihovim zataškavanjem. No oni su tek topovsko meso za svoje pretpostavljene koji su položaj kupili idolopoklonstvom i partijskom, pardon, stranačkom knjižicom. Naravno da su “Podmetači leševa” roman s ključem, u kojem se mnogi mogu (pre)lako prepoznati. A vrlo je izgledno da je i autor romana jedan od njegovih aktera, i to aktera koji nije savio kičmu pred zdravstvenim sustavom, pa danas ne radi u nekoj od zagrebačkih javnih bolnica s koje se pruža lijep pogled na Novi Zagreb, nego u široj zagrebačkoj okolici. Gdje očito nije našao mir, pa je nastavio sa literariziranjem hrvatske zbilje koja je, na našu žalost, i više nego inspirativna. Istina, mnogi su Balenoviću spočitavali da u svojim knjigama pretjeruje i odveć karikira zbilju, ponekad ne poštujući ni strukovne i profesionalne, vrlo često i nepisane uzuse o liječničkim tajnama i slično.
I da mu se fikcija otima kontroli pa gubi na literarnoj relevantnosti. No Balenovićeva osobna bitka s vjetrenjačama ne tiče se samo uskih i zatvorenih liječničkih krugova nego cijelog društva. Stoga se ona i ne vodi samo na književnom ili na filmskom polju. Uostalom, umjetnički iskaz pomaže da istina izađe na vidjelo, baš kao što istinu zaslužuje i ona nesretna beba s početka romana koju je netko s imenom i prezimenom osudio na smrt. I to u zemlji koja razmišlja o zabrani abortusa.
