Mračni prostor zagrebačke Tvornice kulture. Na njegovu podu pijesak, po njemu razbacani otpaci... dok publika ulazi glumica stoji mirna u polumraku. Iz zvučnika, sve glasnije, dopire zvuk nečijeg disanja.
Mračnije od Dnevnika
Ritam disanja je ritam straha, i odjednom prostor zabave i dobrog provoda znan s bezbrojnih koncerata postaje prostor nelagode. S prvom rečenicom drame, s prvim pomakom tijela glumice, jasni su razlozi straha, kao i činjenica da je nelagoda posve promašena i pogrešna riječ, jer zamjenjuje je tjeskoba... To je ulaz u predstavu “Lampedusa Beach”, novo djelo Kazališta Hotel Bulić. Tekst je dio trilogije posvećene izbjeglicama, a autorica je Talijanka Lina Prosa, ugledna kazališna autorica koja je ovo djelo – gotovo proročanski – napisala 2004. godine pretkazujući sve one užase koje smo gledali tijekom ove i prošle godine.
Njezina je junakinja Afrikanka, mlada, željna posla i obrazovanja, ona bježi u Europu, u kapitalizam iz zemlje u kojoj se jede svaki drugi dan. Srećemo je u trenutku brodoloma, u trenutku utapanja, dok njezino tijelo pada na morsko dno, a Lampedusa u za nju ostaje mitsko mjesto na kojem počinje raj obilja. Priča je mnogo mračnija od one koju iščitavamo dok za TV Dnevnika gledamo snimke onih koji su preživjeli slično putovanje. Ona govori o Africi, ali i Europi, jer kako i sama autorica kaže: “Kada se makne voda, Afrika i Italije su spojene”.
Silovanje krivo za brodolom
Lina Prosa napisala je žensku izbjegličku tragediju, onu u kojoj je žena uvijek višestruka žrtva, jer trpi i glad i neimaštinu i neobrazovanje, ali i silovanje... koje je ovdje krivo za brodolom. I na zagrebačkoj premijeri ovo je bila ženska priča.
Dramu je režirala Senka Bulić, prema prijevodu Ive Grgić Maroević, a junakinju drame Shaubu igra neponovljiva Nina Violić. Na minimalističkoj sceni (scenograf i autor glazbe je Tomislav Ćurković), u mraku (oblikovatelj svjetla Nikša Mrkonjić) koji dočarava morske dubine redateljica pomno radi na tjelesnim detaljima ove uloge, i upravo time briše naše predrasude. Njezina Shauba je moderna mlada žena, samo igrom slučaja rođena u pogrešnoj zemlji.
U njezinu čamcu može se naći svaka od nas. Nina Violić, koja u toj i takvoj tragediji uspijeva čak i nasmijati dio publike, Shaubi posuđuje veliki dio sebe, daje joj svoju snagu, svoju žudnju za životom, svoj potrebu da krivcima baci istinu u lice... Zapravo je nemoguće zamisliti neku drugu glumicu u toj ulozi. Ostaje tek pitanje: hoćemo li opet okrenuti glavu?
Violic je tragedija sama po sebi. Parafraziram nju osobno "Povraca mi se od svakog antihrvatstva i nasilnog multikulturalizma" !