Reagiranjem na reagiranje dopisuju se Ministarstvo kulture i Nora Krstulović, urednica neki dan ugašenog portala Teatar.hr.
Podsjetimo, prvo je Nora Krstulović izjavila da nakon deset godina gasi portal posvećen izvedbenoj sceni zbog ignoriranja Gradskog ureda za kulturu, odnosno minimalne potpore Ministarstva za kulturu.
Potom se oglasilo Ministarstvo kulture, čija je glasnogovornica Ivana Krušec izrazila žaljenje zbog gašenja portala koji su smatrali solidnim projektom i zbog toga ga podržavali. Rekla je da su Teatar.hr u skladu sa svojim mogućnostima prošle godine financirali sa 30 tisuća kuna, ove godine sa 50 tisuća, a 2009. su Nori Krstulović za taj projekt dodijelili 20 tisuća kuna.
Sada se ponovno oglasila Nora Krstulović koja optužuje Ministarstvo kulture za manipuliranje javno dostupnim podacima.
– Teatar.hr prošle je godine dobio potporu Ministarstva od 30.000 kuna tek nakon što je ministarstvu uputio otvoreno pismo koje je potpisala i sva sila naših kolega iz struke, a 50 tisuća kuna, koliko nam je dodijeljeno ove godine, nije u vrhu dodijeljenih potpora. Što se pak tiče potpore iz 2009. godine, ona je dodijeljena isključivo za razvoj usluge centralne prodaje rezervacije i prodaje ulaznica, a ne za rad portala Teatar.hr – tvrdi urednica sada već bivšeg središnjeg mjesta za informacije o domaćoj izvedbenoj sceni.
Za 2011. godinu Kulturpunkt.hr dobio je 70.000 kn, Moderna vremena Info 70.000 kn, Boksa.hr 70.000 kn, Kulisa.eu 60.000 kn, Pogledaj to 50.000 kn, H-Alter za rubriku Kultura 30.000 kn, Fotografija.hr 25.000 kn, a Libela, portal o rodu, spolu i demokraciji, 20.000 kn.
Nora Krstulović vjeruje da su takvi rezultati u suprotnosti s barem dva od kriterija Kulturnog vijeća za knjigu i nakladništvo za poticanje i sufinanciranje, odnosno da su potporu dobile publikacije čiji podatkovni formati nisu pogodni za daljnju legalnu i slobodnu distribuciju sadržaja, kao i one čija tehnološka razvijenost nije u skladu s novim tehnologijama, zbog čega je Teatar.hr 21. veljače uputio žalbu Ministarstvu kulture.
Kad kazalište, kao vječno društveni fenomen, pređe s „žrtveničkog koda“, dakle ritualnog i predstavljačkog, na kod razmjene, dakle na „tržišni kod“ - bilo privatni ili državni – dolazi do nestanka njegova smisla. Jer kazalište je iznad „istine“ i iznad „laži“ i ne tiče ga se nikakva kapitalistička logika. Suvremeni je umjetnik izgleda nezavisniji od vlasti i novca od svojih predhodnika, budući da je apstraktniji, naprotiv, više je no ikada oslonjen na institucije vlasti, odvojen od bitka našeg vremena, zatvoren u velike centre produkcije, opčinjen istraživanjem upotrebe oruđa upravljanja velikim organizacijama... u umjetničke svrhe: on je postao ekonomski nerentabilan, učeni menestrel (putujući pjesnik-glazbenik) multinacionalnog aparata, koji proizvodi simboliku moći. Odbacili smo pravi svijet - koji svijet još postoji? Svijet privida? Nipošto. S pravim svijetom odbacili smo istodobno svijet privida. Opet poništen natječaj za intendanta splitskog HNK... I u Šibeniku poništen natječaj za intendanta... Itd... itd... itd... teatar.hr... ... Ništa nije fizički nestalo, ali je sve nestalo metafizički! Welcome in the desert of the Real!