Dvije mlade i atraktivne pjevačice "novog vala" oduševile su nekoliko stotina posjetitelja glasovnim i zabavljačkim sposobnostima te lakoćom kojom ostvaruju interakciju s publikom. Spontani silazak u publiku i ples s oduševljenim mladićima i djevojkama nešto je na što zagrebačka publika od zvijezda pod reflektorima nije navikla, a upravo to je doživjela.
Sve u svemu, nekoliko raketa vatrometa iznad Tuškanca taj je band potpuno zaslužio.
Ovakav članak je mogao napisati bilo tko. Nešto više detalja: nakon 2 sata i 15 minuta čekanja, dakle u 22.15, a toliko nismo čekali no Bowie-a, konačno smo dočekali Nouvelle Vague. Važno je za spomenuti da nas je tih 2 sata i 15 minuta poprilično udavio Emil Tedeschi koji je glumio DJ-a. Pretpostavljam da su Nouvelle Vague htjeli nastupiti već u 21.00 sat no Emil im to vjerojatno nije dozvolio. Tako nažalost stoje stvari. Prvo ćete slušati mene više od dva sata i popiti sve moguće cedevite sa štandova okolo, a onda ćemo dozvoliti da Nouvelle Vague nastupi. Bend je odsvirao sat vremen i rekao hvala te su se nakon toga dva puta vratili na bis. Glazba izuzetno dobra. Dva fantastična ženska vokala, iako dobiješ dojam da su plavušu pokupili negdje u ruskom cirkusu. Djevojka se toliko trudili animirait publiku sa svojim konstantnim grrrrrrrrrrrr koji me stalno podsjećao na Jerry Hall kad je upala na stage Brian Ferry-ja i ovjekovječila taj grrrrrrrrrrrrrrr. Ipak bih rekao da je to klupski bend i repertoar koji izvode nikako nije za open air pa ni za ovako malen prostor kao što je Tuškanac na kojem je atmosfera mogla biti i bolja da je bilo više ljudi i da pokretni WC-i nisu stravično smrdili i d aje sve skupa počelo već u 21.00. No kao i svaki koncert u Zagrebu, sretni smo što se ovkao nešto uopće dogodilo. Pri izlasku sam primjetio da su najviše uživali oni koji su u miru slušali na cesti i terasi pokraj.