"Beau se boji"

Novi film Arija Astera u bolno besmislenom filmu testira granice gledateljeva strpljenja

Foto: Netflix
Novi film Arija Astera u bolno besmislenom filmu testira granice gledateljeva strpljenja
11.05.2023.
u 12:04
Nove filmove recenzira filmska kritičarka Jelena Ružić
Pogledaj originalni članak

Nakon što je “Festivalom straha”, odnosno svojim posljednjim uratkom pomaknuo granice i donio neke novitete u svijet horora, mlađahni i iznimno kreativni redatelj Ari Aster donosi još jedno krajnje neobično djelo “Beau se boji”. Imajući na umu da je Aster autor filma koji, ma koliko bio pun grotesknih scena koje prerastaju u neku čudnu nadrealnu histeriju, ipak ima neki smisao, ljepotu, značenje i logiku, a posebice se veseleći neupitnoj redateljskoj kreativnosti i uvijek famoznoj interpretaciji Joaquina Phoenixa, koji se našao u ulozi Beaua, nemoguće je gledati ovaj film bez očekivanja. Očekivanja da će Phoenix opet briljirati kao kad je bio Joker, da će Aster donijeti nešto što je bizarno i čudno, ali šokantno smisleno, da će gledanje filma jednostavno biti – lijepo (kao, recimo, divna scenografija “Festivala straha”). Međutim, sve to treba, baš kao što je Dante napisao za nadu onima koji ulaze u pakao, ostaviti ispred vrata ove filmske avanture. Ako postoji jedna riječ kojom bi se “Beau se boji” opisao, onda bi to svakako bila – dosada.

U trosatnoj surealnoj patnji koja, istina, ima smisao u nekim dubokim dubinama, ono što isplivava na površinu jest ponajviše pretencioznost. Dakle, hiperboliziranje, dosada, pretencioznost pod kišobranom fantazmagorije osnovni su sastojci ovoga filma.

Zapravo, čak se čini da tri sata utrošena na gledanje lutajućeg Beaua, koji tumara po opskurnim mjestima susrećući opskurne ljude nakon nenadane smrti svoje majke, nisu utrošena na gledanje filma. Čini se kao da je Ari Aster ponovno htio pomaknuti granice, ali ovoga puta ne nužno svoga filmskog umijeća, koliko gledateljskog strpljenja (naime, tijekom gledanja filma u kinu, i to u “prime timeu” s nemalo ljudi u dvorani, nikad se više ljudi nije smijalo na tako nasumične scene, kao što nikad više ljudi nije napustilo projekciju ne dočekavši kraj filma).

Čak i uz najbolju želju da se shvati i prihvati tako specifičan umjetnički izričaj i da se razumije dublja poruka koja jest kopanje po čovjekovim emocionalnim boljkama i traumama, “Beau se boji” jednostavno previše izgleda kao čudan trip, nelagodan san u kojem ništa nije povezano, sve je nabacano i razbacano i u kojem čovjek jedva čeka da se probudi.

Naravno, Phoenix je fenomenalan, kao što je bilo za očekivati, ali čak ni njega se ne može gledati tri sata u ovom kaosu i praviti se da je sva ta umjetničko-intelektualno-duhovna uobraženost podnošljiva. Onima koji nefiltrirano guštaju u svemu što je umjetnost, “Beau se boji” sigurno će biti sjajan film koji “ne mogu svi razumjeti”. Oni koji pak umjetnost mogu i vole razumijevati, ali imaju granice između onoga što je divno i što im pokreće dušu i onoga što je, ma koliko vizualno lijepo, gotovo bolno besmisleno, svakako neka ovaj dosadan i od dosade uznemirujući uradak preskoče.

1. Beau se boji (CineStar)

Komedija SAD, 179 min

Režija: Ari Aster

Glumci: Joaquin Phoenix, Patti LuPone

2. AKA (Netflix)

Već se može reći – jedan klasičan Netflixov film. I još klasičniji Netflixov akcijski triler. Ovaj francuski film koji ne odskače puno od hollywoodskih filmova ovoga žanra, koji se, istina, stvaraju ne zbog neke dublje analize, propitkivanja najintimnijih čovjekovih želja, kritiziranja društva, mijenjanja svijeta i života, nego zbog isključivo razonode, razbibrige i ubijanja dokolice. Ne nedostaje ovdje ni pucačine, predvidivih zapleta i raspleta, no nekad je i takvo što potrebno pogledati ne bi li se mozak odmorio. U tom smislu i u ovom žanru, “AKA” je sasvim O. K. izbor onoga što trenutačno ovaj streaming servis nudi. S opakim (i, naravno, nabildanim) dečkom Adamom u glavnoj ulozi, koji dolazi iz redova specijalnih jedinica, “AKA” u svoj recept ubacuje njegovu infiltraciju u zločinačku organizaciju kako bi iznutra svrgnuo opasnog čovjeka Victora. Kada se u priču uključi neočekivano zbližavanje s djetetom, Adam uviđa kako ipak nije toliko neranjiv, moćan i svemoguć. Ima “AKA” pored pucačine i neke drame i toplih trenutaka i to je još samo jedan razlog zašto je O. K. izbor za jedno obično popodne za vikend.

Akcija, Francuska, 122 min

Režija: Morgan S. Dalibert

Glumci: Alban Lenoir, Eric Cantona

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.