I prije nego što je počela, treću sezonu megapopularnoga Netflixova "Witchera" zasjenile su vijesti da naslovnog junaka više neće glumiti Henry Cavill te da će ga zamijeniti na prvi pogled znatno lošiji Liam Hemsworth. Glasine da Cavill, i sam golem fan knjiga i igara nastalih prema knjigama poljskog pisca Andrzeja Sapkowskog, odlazi zbog nezadovoljstva "slobodnom interpretacijom", odnosno besramnim ignoriranjem izvornika, razjarile su fanove, koji su već bili gnjevni na showrunnericu Lauren Hissrich.
No, svejedno smo treću i posljednju Cavillovu sezonu čekali s uzbuđenjem, da bismo već u prvih pet epizoda, koje su na Netflix stigle 29. lipnja – jer toliko ih ima u prvom dijelu serije, dok drugi izlazi krajem srpnja – ostali grdno razočarani.
"Witcher", po naški "Vještac", bio je jedan od rijetkih slavenskih fenomena u generalno anglofonom svijetu fantasyja. Serijal knjiga prepun crnog humora, s čudovištima i bićima inspiriranima mitovima i legendama, itekako poznatima i na ovim prostorima, izvan Poljske slabo poznatog pisca Sapkowskog proslavio je zapravo nevjerojatno uspješan serijal videoigara studija CD Projekt Red. A kada se Netflix prihvatio televizijske adaptacije, i nakon fantastične prve sezone, svi su gajili nade da smo napokon dobili kvalitetan fantasy sadržaj koji može stati gotovo rame uz rame s ranijim sezonama HBO-ove "Igre prijestolja".
Nažalost, kao što su nam kreatori "Igre prijestolja" David Benioff i D.B. Weiss zabili nož u leđa, to je izgleda napravila i Hissrich, pretvorivši seriju u amerikanizirani tinejdžerski fantasy koji uz rame stati možda može eventualno "Riverdaleu". Treću sezonu tako odlikuje zamjetni nedostatak borbe protiv čudovišta, koja je, među ostalim, bila i okosnica cijele priče, obilje zamornih i stereotipnih dijaloga uz neprekidno kršenje prvog i najvažnijeg filmskog pravila "nemoj reći, već pokaži". Nategnuto pokušavajući prikazati "obiteljsku" povezanost glavnih junaka, vješca Geralta (Cavill), čarobnice Yennefer (Anya Chalotra) i princeze Ciri (Freya Allan) nepodnošljivom hrpom sladunjavih scena, treća sezona istovremeno pokušava emulirati napete zakulisne političke spletke "Igre prijestolja", no s puno manjim uspjehom jer sve što uspijeva jest zbuniti gledatelja desecima podzapleta i skokova s mjesta na mjesto i lika na lika. I to sveudilj razbacujući se šakom i kapom ispraznim televizijskim klišejima, za koje smo se nadali da su ostali zauvijek iza nas – negdje daleko u ranim 2000-im godinama.
Pa iako kritičari diljem svijeta seriji ne daju baš toliko katastrofalne recenzije, publika je svoje mišljenje pokazala doista "trulim" ocjenama na jednom od najpouzdanijih recenzentskih portala, Rotten Tomatoes. Prva sezona "Witchera" imala je visoku ocjenu publike od čak 89%, da bi u drugoj rezultati pali na 58%, dok se treća zasad može podičiti s mizernih 44 posto.
Uza sve to, Netflix se odlučio i na dva prozirna marketinška poteza kojima su naumili izmusti franšizu do kraja, a koja su kod gledatelja izazvala samo još veće nepovjerenje prema kreatorima serije – objaviti prequel "The Witcher: Blood Origin", koji je toliko propao da se mnogi radije pretvaraju da nikada nije ni snimljen, a zatim treću sezonu "Witchera" nepotrebno podijeliti u dva dijela kako bi dvjema "premijerama" umjetno podigli gledanost i osigurali si zeleno svjetlo za četvrtu sezonu.
Sve u svemu, novi je "Witcher" samo još jedna u nizu lekcija što se događa kada se kreativnost i strast žrtvuju u službu profita, i to na najjeftiniji mogući način.
Prije bih rekao žrtva političke korektnosti i novih ideologija, budući da se odstupilo od same radnje iz romana... Da se danas snima 2 i pol muškarca, one sezone sa Sheenom, to bi vjerojatno bila priča o incestoidnoj braći...