Tracy Letts je glumac i dramski pisac. Za "Kolovoz u okrugu Osage" dobio je Pulitzera. Važnije od nagrade same jest činjenica da je to autor koji zna pisati za glumce i koji je stvorio veliku dramu, jakih uloga, ponajprije ženskih, koju bi svaki ravnatelje teatra (napose dramskog predznaka) želio imati na svojoj sceni.
Sati čiste igre
Djelo je to koje, kroz priču o američkoj obitelji, govori o svakoj obitelji na kugli zemaljskoj. Njegovi Westonovi stenju pod raznim bremenima; tu su i siromašno porijeklo, nesretno djetinjstvo u kojem se dobije čekićem po glavi, ovisnosti raznih vrsta, pedofilija, pa čak i incest. Naravno, sve obitelji nisu takve, ne progone ih takvi demoni, iako bi se našlo mnogo toga kada bi se zagrebla površina svakodnevice koja se pokazuje svijetu, ali ono što je univerzalno u ovoj priči jest posesivnost koja proizlazi iz ljubavi (krvi i roda).
"Kolovoz u okrugu Osage" na scenu Gavelle postavila je redateljica Slađana Kilibarda. Na pretpremijernoj izvedbi vidjeli smo predstavu koja plijeni tekstom i značenjima, ali kojoj nasušno nedostaje ritma, pa i smislenog kraćenja, jer malo više od tri sata čiste igre vješto bi se moglo svesti na dva sata koja bi udarala ispod pojasa. Ovako predstava nema ni teatarski, ali ni životni ritam. Najvidljivije je to u scenama karmina na čijem kraju eksplodira nasilje. Prevelika sporost, koja bi trebala kulminirati fizičkim obračunom majke i kćeri, ovdje radi više štete nego koristi. U toj, ali i mnogim drugim scenama dojam je da svi glumci igraju "pod ručnom".
Teret na glumicama
Dečki su ovdje tek okvir za priču i lako je zamisliti hrabrije redateljsko čitanje koje će ih sasvim izostaviti. Majka, njezine tri kćeri i sestra ovdje su heroine, ali i antijunakinje. Sve se vrti oko Violet Weston. Ona je luda žena, luda od smrtonosne bolesti, dugogodišnje tabletomanije, neriješenih demona iz djetinjstva, spoznaje da je njezina sestra rodila sina njenog muža... Njezino ludilo ranjava sve oko nje. Anja Šovagović Despot glumi je na trenutke premirno, na trenutke prežestoko, kao da nije do kraja sigurna koliko duboko i jako treba zagristi u to ludilo. Bojana Gregorić Vejzović je solidna Barbara, a za obje glumice vrijedi velika "isprika": u oku promatrača ostaci su Meryl Streep i Julije Roberts koje su te iste uloge odigrala u sjajnoj filmskoj adaptaciji ove drame. Uz njih dvije treba spomenuti Nelu Kocsis u ulozi Karen Weston i Ranka Zidarića u sjajnoj epizodi njezina zaručnika.
>> Anja Šovagović Despot: Nisam sigurna igram li svog oca ili sebe