Davno je akademik Pavao Pavličić priznao da nije imao drugi izbor nego da glavni junak njegovih kriminalističkih romana postane novinar. Naime, kada je ovaj cijenjeni hrvatski književnik počeo pisati i taj literarni žanr, kako sam kaže, o radu policije i policijskih istražitelja nije znao mnogo. No imao je jako dobar uvid u to kako teče život i rad novinske redakcije. I tako je, 1980. godine u prvom romanu naslovljenom “Press”, stvorio Ivu Remetina, urednika crne kronike, velikih i tiražnih zagrebačkih (iako neimenovanih) dnevnih novina.
Kako je baš ta crna kronika bila i ostala jedan od zaštitih znakova Večernjeg lista, ja osobno, uvijek kada čitam ove romane, u tom i takvom Ivi, a ponajviše o njegovu odnosu sa suprugom (i sinom jedincem) tražim odjeke legende Večernjeg lista – novinara Mladena Stražimira (svima znanog kao Straža) koji je cijeli svoj radni vijek bio sinonim za crnu kroniku.
A Ivo Remetin u novom romanu “Štićena osoba” (Mozaik knjiga, urednik Zoran Maljković, 99 kuna) zamalo “zaglavi”. Uzbudljiva priča, naime, počinje njegovom prometnom nesrećom u kojoj jedva izvuče živu glavu, a brzo se ustanovi da je ona posljedica namjerno onesposobljenih kočnica. Kada dan kasnije u gotovo identičnoj prometnoj nesreći pogine njegov mnogo mlađi susjed, a vozio je isti automobil kao i Remetin, i novinaru i njegovu prijatelju, policijskom inspektoru Vladi Šoštaru, postaje jasno da se Remetin greškom našao u slagalici ubojice koji gomila ubijene Zagrepčane iz poglavlja u poglavlje. I tu počinje klasična policijska bitka s vremenom.
Kao i uvijek, ovo je vrhunska krimi-priča u prepoznatljivom stilu Pavla Pavličića. Čita se nadušak, s posebnim užitkom praćenja priče koja se događa na ulicama koje svi mi dobro poznajemo, u kafićima u koje zalazimo... U pozadini, naravno, iskrsava priča o ljudskim međuodnosima, ljubavima i mržnjama, osvetama, sudbinama... Slika je to društva koje je tu oko nas, onog u kojem živimo, sa svim vrlinama i manama. I to je zapravo ključ za čitanje kriminalističkih romana Pavla Pavličića – ubojstva i zločini ovdje su da pokažu pravo stanje stvari. A ono baš nije najbolje. Ni na ulici ni u redakciji. Pročitajte, svakako.