Na Zagrebackom velesajmu, u sklopu Interlibera, Đordje Balašević je brojnim obožavateljima potpisivao svoju novu knjigu "Kalendar mog djetinjstva".
"Ne moram čekati Nobelovu, ovo što sam večeras doživio u Zagrebu moja je nominacija", rekao nam je ganuti Balašević kad ga je na Interliberu dočekao red.
Legendarni je pjevač na potpisivanje knjige kasnio nekoliko sati no to nije smetalo stotine fanova.
U izvrsnom raspoloženju i bez ikakve ljutnje, obožavatelji svih uzrasta listali su Đoletove knjige, pjevali njegove pjesme i svako malo jedni drugima aplaudirali.
Neponovljiva atmosfera tog malog čuda bila je vrhunac iznimno uspješnog Interlibera koji je na zagrebački Velesajam privukao 130.000 posjetitelja.
evo što je taj vaš "veličanstveni đole" nekad (ne tako davno!) pisao o hrvatima pa ga i nadalje volite i obožavajte do besvijesti: - "...neprimereno mi je da svi mi, koji smo bili veliki Jugosloveni, sada budemo veliko - nešto drugo. Ne prihvatam ono: morali su da pevaju, naterali su ih. Mene niko nije terao, ali i da jeste, zar bi trebalo da pevam „ajmo u boj, za narod svoj", kao onaj talog tamo u Zagrebu?" - Za to sam da više ne živimo zajedno. Mislim da je reč o dva naroda koji su genetski beznadežno zavađeni. Među njima vlada iracionalna mržnja, koja je nama, koji smo drugačije učeni, tek sada postala jasna, kao što nam je jasno da Jugoslavije nikada i nije bilo, da u pitanju nisu šake ekstremista kako su ih nama predstavljali, već milionske mase koje se nisu trpele, pre svega na račun religije, koja je pokretač svega toga. Mene je lično, od svih onih scena iz Vukovara, koje su bile monstruozne, najviše uplašilo lice one časne sestre, koja je u celoj toj situaciji bila apsolutno bez emocija. Kod uhvaćenih ustaša, kod oslobodilaca, kod naroda koji izlazi iz podruma s jedne i s druge strane, svuda se videlo nešto ljudsko na facama - mržnja, radost, strah, histerija - sem na tim voštanim licima časnih sestara, koja su jedina odavala predumišljaj.