U sklopu festivala Perforacije nedavno je predstavljen projekt kolektiva SKROZ Nore Krstulović i Maje Sviben, zanimljivog imena Urbani safari. Riječ je o geolokacijskoj igri koja će vas natjerati da protegnete noge, ali dok biste na pravom, afričkom safariju lovili velike mačke, ovdje krećete u lov na – političke životinje. Da biste sudjelovali, morate samo napraviti korisnički račun na web-stranici safari.skroz.in i krenuti u šetnju sa svojim pametnim telefonom – a preporučujemo vam i slušalice.
Pa kada stignete do jedne od zagrebačkih znamenitosti koje su odigrale glavnu ulogu u nekima od brojnih korupcijskih afera koje su potresale naš glavni grad – poput bistra Fotić, sljemenske žičare ili popularnih “Bandićevih” fontana – upalite lokaciju na mobitelu, prijavite se na stranicu, stavite slušalice i kreće priča. Obilaskom lokacija možete osvajati bodove, odnosno tisuće i milijune, baš kao i akteri navedenih afera, a najbolje igrače očekuju i vrijedne nagrade – od knjiga, preko besplatnih novih tura uživo do internshipa na radiju Yammat...
Kako ste se odlučile započeti projekt Urbani safari, a i oblikovati ga tako ironično, kao igru?
Zvonimir Dobrović, umjetnički ravnatelj festivala Perforacije, pozvao nas je prije nekoliko mjeseci da kreiramo neki angažirani projekt koji bi bio održiv bez obzira na epidemiološke okolnosti. Kako se kao kolektiv SKROZ već neko vrijeme bavimo izvedbenim potencijalnom turizma, ubrzo smo zaključile da je ponuditi turistički pogled na ono što inače kao društvo pomno pokušavamo sakriti idealno rješenje. Geolokacijski element je bio logičan nastavak naših prethodnih hibridnih projekata poput Registra izdajnika, Made of Moreška, @BetaSkroz, dok mehanizmom igre nastojimo motivirati ljude na sudjelovanje i istraživanje, a ne na zauzimanje pozicije tek pasivnog promatrača.
Čini se kao ne samo umjetnički zahtjevan već i tehnički kompleksan projekt – tko je sve radio na Urbanom safariju i koliko dugo su trajale pripreme?
Prije premijernog predstavljanja na festivalu Perforacije radile smo vrlo intenzivno nekoliko mjeseci. Prvo je sve trebalo istražiti, potom sažeti i ispričati tako da bude razumljivo i najneupućenijima, pa oblikovati u prikladan audioformat, a onda još isprogramirati platformu na kojoj se sve to distribuira. Ovo potonje smo, srećom, mogle napraviti “in house”, jer Nora programira, no sve ostalo ne bi bilo moguće realizirati bez pomoći velikog broja ljudi kojima smo iznimno zahvalne. Od kolega novinara poput Saše Paparelle, koji su nam pomogli da istražimo činjenice za svaku od priča, preko naših izvođača Lade Bonacci i Svena Jakira, do svih onih koji su nam pomogli u tehničkoj realizaciji kao što su Coco Mosquito i njegov Funhouse, Zvonimir Dusper i njegov Dim Dam Dus, zatim Plavi film i Toni Lović te posebno Mateo Pateka i cijeli sjajni tim radija Yammat, koji su nam beskrajno pomogli savjetima, znanjem, ustupanjem tehničke opreme i prostora.
Moraju li igrači biti u Zagrebu da bi zaigrali igru?
Naš Urban safari zapravo je dostupan svima bez obzira na to gdje se nalaze. Publika koja želi osobno obilaziti lokacije pri tome ima besplatan pristup svim pričama i sadržajima, dok oni koji nisu u Zagrebu ili ne žele “hodočastiti” po lokacijama mogu u webshopu projekta kupiti digitalne ulaznice i tako dobiti pristup pojedinoj ili svim lokacijama u igri.
Je li igra namijenjena samo “našima” ili mislite da će postati i hit turističke ponude Zagreba?
Započele smo upravo s objavom priča u engleskoj verziji koju smo kreirali s kolegama iz Velike Britanije, glumcima Tinom Hofman i Marcusom Fernandom, jer doista vjerujemo u turistički potencijal cijelog projekta. Nakon prvotnog šoka sad i njih dvoje, kao i mi, vjeruje da ovaj safari doista pruža jedinstven uvid u specifičnu paletu ovdašnjih kriminalno-koruptivnih običaja te da će vrlo brzo steći popularnost među inozemnim turistima koji posjećuju Zagreb i Hrvatsku.
Kakve su dosad reakcije igrača? S kakvim vam se komentarima javljaju?
Reakcije variraju intenzitetom, ali svima su zajednički šok i nevjerica. Čak je i našim sugrađanima koji su u dobroj mjeri upoznati s činjenicama iz svake od priča teško suočiti se s njima u ovako destiliranom obliku. Primjerice, zemljište Zagrepčanke građani su dosad platili čak tri puta! Publika se redovito zapita kako je sve to moguće, odnosno kako je moguće da nijedna od afera kojima se bavimo još uvijek nema konačan pravosudni epilog. Upravo zbog toga na početku svake od naših audiopriča stoji upozorenje: “U procesu kreiranja ovog projekta nije povrijeđena ni jedna biljka, životinja ili činjenica.”
Kako ste uspjele probrati najbolje od svih silnih afera koje su se događale u našem glavnom gradu?
Korupcija i kriminal u Hrvatskoj uspijevaju kao malo što, pa nije bilo lako odabrati samo deset njihovih primjera za prvu turu koju smo nazvale “K und K Lauf” (Kriminal und Korupcija Lauf). Na koncu smo se odlučile za priče koje jasno pokazuju da je korupcija kod nas sustavna i institucionalizirana, dapače normalizirana do te razine da je već možemo smatrati – baštinom. Od početka nam je bilo važno u cijeli projekt uključiti i zajednicu pa smo zatražile pomoć naše publike na društvenim mrežama, a slijedom njihovih sugestija uvrstile smo u turu i nekoliko priča koje su uzrok golemih kolektivnih frustracija, poput one o prometnim stupićima. No sad kad je projekt dostupan svakodnevno primamo nove sugestije kako za pojedine lokacije na postojećoj ruti tako i za cijele nove rute, pa se čini kako bi se projekt mogao razgranati u posve neočekivanim pravcima.
Koja genijalna ideja!