Oko vrela okupljale su se vještice, a trg se pretvarao u blatno jezero

"Ak dojdeš v Zagreb i napiješ se vode na Manduševačkom zdencu, nigdar iz Zagreba ne buš otišel!"

Izreka je to koja je davnih dana često prelazila preko usana Zagrepčanaca o zdencu oko kojega se nekada trgovalo i gdje se ubirala pristojba slična današnjoj carini te oko kojeg su se, bilježe sudski zapisi, okupljale vještice. 

Riječ je o Manduševcu koje se prvi put spominje u  14. stoljeću, a vrelo je izviralo na mjestu današnje kuće br. 3 u Bakačevoj ulici, piše Branimir Špoljarić u svojoj knjizi Stari Zagreb od vugla do vugla.

To staro vrelo zatrpano je 1852. godine, a voda je dovedena na današnje mjesto na Jelačićevu trgu. No, trg se do 1848. zvao Harmica.

Današnje ime Trg duguje banu Josipu Jelačiću koji je zadužio narod ukidanjem kmetstva i staleških razlika. Spomenik banu Jelačiću postavljen je 1866. godine, no  1946. preimenuje se Jelačić plac u Trg Republike, a kip bana nestaje. Obnovljeni spomenik vraćen je pak  16. listopada 1990. godine, na dan rođenja bana Josipa Jelačića, na svoje mjesto. 

Na glavnom je zagrebačkom trgu na svijet je došao pjesnik Antun Mihanović koji je skladao hrvatsku himnu i to u kući jednokatnici koja je stajala na sjevernoj strani trga uz današnji prolaz Splavnica. Bilo je to 10. lipnja 1796. godine. 

Temelji srcu Zagreba postavljeni su pak 1841. godine kada je gradski magistrat odlučio srušiti vrtove oko Manduševca te je na tom mjestu uređeno sajmište. 

Trg je dugo bio pokriven zemljom, pa se za vrijeme kiša i poplava potoka Medveščaka stvaralo pravo blatno jezero. 

– Prije će doći Antikrist nego što će pločnik na Harmici biti dovršen, pisao je kroničar Adam Baltazar Krčelić, no asfalt je ipak položen 1911. godine na cijelom trgu. Najstarija je kuća Bartola Felbingera na kućnom broju 15, tik uz hotel Dubrovnik, koja je izgrađena 1828. godine, a neboder visok 64 metra podignut je 1958. godine.

Nekima je i danas draže pogledati s nebodera na kojem je nedavno otvoren vidikovac ZagrebEye negoli uvis prema njemu.

Druge pak Zagrepčane više mori što srce grada prije (ali i nakon) adventa postaje dom velikom šatoru i mnoštvu kućica s kuhanim vinom i kobasicama..