Puno smo toga pročitali o španjolskim olovnim godinama, razdoblju između 1936. i 1975. kada je Francisco Franco preuzeo kontrolu nad tom zemljom i uveo čvrstu, zapravo fašističku diktaturu. No, roman Rute Sepetys “Vrela tišine” (Znanje, urednica Silvia Sinković, prijevod Drago Štajduhar, 129 kuna) u tu priču unosi sasvim novu dimenziju. Ona nas vodi u Madrid 1957. godine, u ljeto kada strani turisti (ponajviše Amerikanci) dolaze u Madrid. Oni su željni sunca, provoda, egzotike koju donose flamenco i borbe s bikovima, dok Franco s druge strane traži investitore, ljude spremne na biznis s diktatorom.
U središtu priče su Daniel, tipični mladi Amerikanac iz bogate obitelji, čiji se otac, naftni magnat, nada novim poslovima, dok mu se majka s radošću vraća u rodnu Španjolsku. Daniel u hotelu susreće Anu, mladu Španjolku koja unatoč poslu živi u potpunoj bijedi. Njezini su roditelji bili profesori koji su željeli škole odvojiti od Crkve, stradali su u španjolskom građanskom ratu (majka joj je mučena u Francovu zatvoru), a Ana i braća i te 1957. nose etiketu neprijatelja države.
Susret to dvoje mladih ljudi put je u tajne tadašnje Španjolske. Sepetys se u ovom romanu zapravo bavi mnogim tajnama Francova režima, o kojima se i danas malo zna, a u središtu tog pakla, koji se događa pod okriljem Crkve, krađa je djece. Tih su godina, naime, u Španjolskoj mnogim majkama rekli da su im djeca umrla pri porodu (ženama i obiteljima izmučenim siromaštvom i glađu to i nije bilo teško povjerovati), da bi im zatim tu djecu, za golem novac, crkvena sirotišta davala na posvojenje obiteljima koje su bile čvrsto uz režim. Dodajte tome strah i šutnju, kao i golem porez koji djeca plaćaju kako im tijelo majke ne bi završilo u anonimnoj masovnoj grobnici, i dobili ste sliku Španjolske o kojoj i danas malo znamo.
Stoga je ovo odlično napisan roman koji svakako treba pročitati i kao vrijednu povijesnu lekciju.
Koliko nas dijeli od ponavljanja tih olovnih vremena? Malo ili nimalo, pitanje je sad.