Klovićevi dvori koji ove godine slave četrdeseti rođendan ponovno imaju veliku izložbu. Riječ je o drugoj izložbi iz ciklusa s ukupno tri izložbe koje kronološki prate prebogati umjetnički put Vlahe Bukovca. Nakon školovanja i pariškog razdoblja sada se brojna autorska ekipa iz Klovićevih dvora pozabavila njegovim zagrebačkim, cavtatskim i bečkim periodom, dakle razdobljem između 1893. i 1903. godine, kada je Bukovac postao središnja osobnost zagrebačkog i hrvatskog likovnog pokreta. Izložba je nazvana "Korijeni i krila".
Atraktivna izložba u Klovićevim dvorima publiku će napose privlačiti brojnim djelima koja dosad nisu izlagana ili su izlagana vrlo rijetko, a neke slike prava su otkrića. Među njima se nalaze i četiri alegorije naslikane za Bukovčev zagrebački atelje koji se nalazio na Tomislavovu trgu i koji je u kasnijem povijesnom razdoblju koristio i Edo Murtić. Tu je i pet restauriranih portreta obitelji Papi, ali i replika poznate slike "Mlada patricijka", koja je nedavno nakon višegodišnje sudske parnice iz fundusa Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti prenesena doslovno preko ceste u Hrvatsku akademiju znanosti i umjetnosti. Riječ je o slici koju je Bukovac naslikao u Parizu 1890. godine i onda je poklonio biskupu Josipu Jurju Strossmayeru, inače utemeljitelju Akademije, kao zahvalu na njegovoj nesebičnoj pomoći. No Bukovac je očito naslikao i repliku tog djela, koja se nalazi u privatnom vlasništvu, a sada je možete vidjeti u Klovićevim dvorima.
Akademija je za potrebe ove zagrebačke izložbe iz zbirke Baltazara Bogišića u Cavtatu koja je u sastavu HAZU posudila "Karneval u Epidaurusu" i "Autoportret s kapetanskom kapom". Iz Umjetničke galerije u Sarajevu doputovao je i Bukovčev "Portret oca u ateljeu", a to je prva slika koju je naslikao u spomenutom zagrebačkom ateljeu.
Klovićevi dvori ponovno su ugostili brojne Bukovčeve portrete po kojima je bio nadaleko poznat. No tu je i iznimno vrijedna i amblematska slika "Gundulićev san". Riječ je o naručenoj slici iz 1894. godine, koju je radio kada i zastor novosagrađenog Hrvatskog narodnog kazališta s temom Hrvatskog narodnog preporoda, koji danas, na žalost, čami u spremištu Muzeja suvremene umjetnosti dok HNK ima njegovu repliku. Za otvaranja zagrebačkog HNK Bukovac se u Zagrebu susreo i s kraljem i carom Franjom Josipom I., koji mu je kasnije, iako nevoljko, čak i pozirao u bečkom Hofburgu. I ta crtica dovoljno govori o Bukovčevu ugledu koji je imao diljem Europe kao malo koji hrvatski umjetnik i prije i poslije njega.
Iako se u Zagrebu nije dulje zadržao, u vrlo malo vremena uz druge kolege uspio je utemeljiti tzv. Zagrebačku šarenu školu, afirmirao je hrvatsku likovnu umjetnost u inozemstvu, između ostaloga i na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine, a zaslužan je i za to da danas imamo Umjetnički paviljon u samom središtu Zagreba jer je iz Budimpešte u Zagreb prenesena željezna konstrukcija hrvatskog paviljona. Izborio se da se za hrvatske slikare izgrade ateljei, no kada je kao vođa mladih umjetnika osnovao profesionalno Društvo hrvatskih umjetnika, dolazi u sukob s utjecajnim krugom oko Kršnjavoga pa se njegova blistava zagrebačka epizoda, na žalost, približila svome kraju. Uvrijeđen zbog polemika oko reprezentativne izložbe Hrvatski salon koju je priredio potkraj 1898. godine Bukovac se vraća u obiteljsku kuću u rodnom Cavtatu.
U tom idiličnom kraju koji mu je bio osobito drag ostaje oko četiri godine, a uz obiteljsku cavtatsku kuću odmah gradi i atelje. Zanimljivo, prije je Vlaho Bukovac postao član Srpske kraljevske akademije i dopisni član Češke akademije cara Franje Josipa I. za nauku, jezik i umjetnost nego Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Ali izabran je za predsjednika Društva hrvatskih umjetnika Medulić u Splitu, da bi 1913. godine montirao kompoziciju Razvitak hrvatske kulture u velikoj čitaonici nove Sveučilišne zagrebačke biblioteke. U Zagrebu mu izlazi i autobiografija "Moj život".
Zagreb je i grad u kojem se, barem posljednjih godina, u kontinuitetu održavaju Bukovčeve velike izložbe. Za ovu najnoviju zaslužne su autorice Petra Vugrinec i Lucija Vuković, ali i koautori Iskra Iveljić, Irena Kraševac, Dragan Damjanović i Petar Petrović. Kustosica izložbe koju možete pogledati sve do 22. svibnja ove godine je Iva Sudec Andreis. Izložba je tim važnija što ove godine obilježavamo i stotu obljetnicu Bukovčeve smrti. Umro je u Pragu, a pokopan je u Cavtatu. A njegova se djela svako malo nađu na najprestižnijim likovnim aukcijama u svijetu i postižu odličnu cijenu.