– Nagrada Orlando mi je kao zlatna olimpijska medalja – izjavio je ozlijeđeni glumac Mislav Čavajda nakon što je osvojio prestižnu skulpturu HRT-a za ulogu kralja Edipa u istoimenoj predstavi Dubrovačkih ljetnih igara. Nagradu za glazbu osvojila je klarinetistica iz Stona Marija Pavlović za koncert sa solistima milanske Scale na kojem je svirala Rossinija i Piazollu.
Simpatije gledališta
Odluku žirija o nagrađivanju Čavajde uzvanici okupljeni u Kneževu dvoru, a među njima i predsjednik Republike Ivo Josipović, dočekali su glasnim uzvicima i odobravanjem. Mladi glumac osvojio je simpatije javnosti jer je, ozlijeđenom koljenu usprkos, herojski odigrao dvije zahtjevne predstave “Kralja Edipa” u vrtu Umjetničke škole.
– Oko “Kralja Edipa” isprepleli su se kazalište i život. No, odigrali smo ga iz inata i pokazali da su glumci poput vrhunskih sportaša i da ne ispuštaju zlatnu medalju tako lako – rekao je Čavajda, kojeg čeka nastavak rehabilitacije, ali ne i dug odmor.
Već za dva tjedna počinju probe za premijeru mjuzikla “Opasne veze” u zagrebačkoj Komediji. Žiri je istaknuo da su se grčki bogovi ponovno poigrali i natjerali Edipa da se opet nosi s bolom ranjenih nogu.
Glumu Čavajde nazvali su moćnom u iskazu i uvjerljivom u sumnji, hvaleći napose ekspresivnu mimiku lica, ali i preciznost, razgovjetnost i sugestivnost u govoru.
Marija posebno sretna
A Marija Pavlović bila je posebno sretna jer je Orlanda dobila upravo u gradu u kojem je i počela svoj glazbeni put. Njezin nastup žiri je ocijenio i virtuoznim i muzikalnim te ustvrdio da je majstorica klarineta.
Nagrade je predao predsjednik Vijeća nagrade Orlando Zoran Mihajlović s Hrvatskog radija, u glazbenom programu svirale su Ana Družinić i Ivana Jelača, a predsjednik Josipović rekao je da su ovogodišnji laureati dokaz da umjetnici svagdašnji kruh zarađuju u znoju lica svoga.
– Možda će netko zapitati je li nagrada Orlando novčana. Ona nije novčana, sastoji se od prelijepog kipa Orlanda koji je simbol poštenja – rekao je predsjednik, istaknuvši da u vremenima kada nas više ne bude nitko neće pamtiti teške ekonomske trenutke koje živimo, ali hoće vrhunske umjetnike.
Radije se zapitajte koliko ovaj narod kostaju pokvareni politicari i nazovi poduzetnici. A kad budete narasli, zavrsili umjetnicku akademiju i imali umjetnicku karijeru, onda cete mozda moci ostavljati relevantne komentare o ovoj temi, za razliku od ovog besmislenog ovdje.