Orwellova 1984. stigla nam je 1994.: rat i mrak, a glazbena scena počela se mijenjati

Nama u Hrvatskoj Orwellova 1984., čini se, stigla je deset godina poslije. Rat i mrak vladali su 1994., ali bilo je i zanimljive glazbe. Dapače, govoreći prošli tjedan za prilog emisije IN magazin Nove TV o glazbi iz 1994., prisjetio sam se albuma i pjesama objavljenih prije 30 godina i opet shvatio koliko je zapravo sredina devedesetih bila bogata zanimljivom glazbom i preokretima koji su bili na vidiku. Doduše, bilo je i one loše, ali na svaku lošu bilo je dovoljno dobre, a nekoliko novih procesa u društvu dovelo je do pomaka koji su se očitovali i na pop i rock sceni.

Prije svega, Hrvatska je nekoliko godina prije postala samostalna država, pa se i nova diskografska i glazbena situacija počela jasnije nazirati. Neka su imena nastavila s radom iz 80-ih, ali brojni novi likovi počeli su "napadati" kao nove nade, a neki od njih s godinama će postati najznačajniji dio nove domaće scene. Te 1994. treći album "Milost" objavile su vinkovačke Majke, a pjesma "Ja sam budućnost" pokazala se ispravnom prognozom. Goran Bare s Majkama krajem prošle godine napunio je Arenu Zagreb i pokazao se trajnim prvakom nove domaće rock scene.

Kao i Hladno pivo, koje je godinu prije, 1993., objavilo prvi album "Džinovski". Pivo se nedavno razišlo, ali su tijekom desetljeća ostavili dubok trag, postava Savršeni marginalci danas puni dvorane upravo materijalima s prva tri albuma Hladnog piva, a upravo je na "Džinovskom" bila i pjesma "Marginalci". I istarski ča-val krenuo je 1994.: Alen Vitasović snimio je sjajan prvi album "Gušti su gušti" s pjesmama Livija Morosina, dok su Gustafi objavili "Tutofato" s "Brkicom" i "Kega si sanjala", kao prvi album "novih Gustafa". I oni su s Edijem Maružinom svirali više od deset godina, ali ovo je bio novi početak i idućih godina, već od "Zarad tebe" iz 1995., Gustafi su snimili neke od najboljih albuma u ukupnoj povijesti domaćeg rocka.

Kvarner se 1994. pridružio s dva albuma Laufera, prvim "The Best Off" iz siječnja i "Pustinjama" krajem godine, a upravo su se na debitantskom albumu nalazile pjesme poput "Svijet za nas", "Lopov Jack" ili "Funkomatic" koje Damir Urban i danas ima na svom koncertnom repertoaru s pratećom "četvorkom". Pips Chips & Videoclips godinu prije objavili su debitantski album "Shimpoo Pimpoo", a 1995. "Dernjavu" i krenuli u karijeru koja će obilježiti domaću scenu od kraja devedesetih sve do danas. I Kojoti su 1995. objavili istoimeni prvi album, a godinu poslije i "Halucinaciju", svirajući često s Majkama, u kojima je bio i osnivač Kojota, gitarist Davor Viduka, ujedno i mastermind iza postave Kawasaki 3p, ali će oni, premda su svirali već devedesetih, prvi album objaviti tek 2003. godine.

I buduće pop zvijezde poput Gibonnija i Tonyja Cetinskog tih su godina ozbiljnije započinjale karijere, Cetinski s hitom "Ja sam zaljubljen", a Gibo trećim albumom "Kruna od perja" na kojem su bile pjesme "Dvije duše", "Ozdravi mi ti" ili "Lipa moja" koje su nagovijestile budući potencijal. Gibin početak nije bio lak, Osmi putnik ćemo izostaviti, ali s prethodne godine napisanom "Cesaricom" i najboljim pjesmama s prva tri albuma te onima za Dina Dvornika, imao je temelje postati bez dvojbe najznačajniji domaći pop-autor dvijetisućitih.

I famozni Cro-dance tih je godina bio u "napadu": E.T. je snimio hit "Da ti nisam bila dovoljna" i nakon "Tek je 12 sati" ili "Molitve za mir" istaknuo se kao ponajbolje ime pop-elektronike, s mladom Vannom kao sjajnim ženskim vokalom koji su tada mnogi zapazili. I prerano preminula Kasandra te je godine imala hit s "Nisi ti jedini na svijetu", a famozni Cro-dance vrtio se posvuda i bio neizbježna prijetnja. "Linđo" Gracije nekadašnju je ekipu Jurice Popovića i Matije Vujice iz omiljenog Trotakt projekta (deset godina prije) doveo 1994. do povezivanja lokalnih etnografskih motiva (dubrovačkih) i plesne elektronike u pop-hit, ističući etno kao franšizu koja će također biti prisutna devedesetih.

Što se hitova tiče, ni estrada se nije predavala; Oliver Dragojević i Zec imali su zajedničku pjesmu "Pjevam i živim". Jedan je to od zadnjih estradnih hitova Olivera, koji je upravo kretao u drukčijem smjeru, sa sofisticiranijom glazbom po kojoj će i danas ostati zapamćen. Od suradnje s Dinom Dvornikom, producentom albuma "Neka nova svitanja" 1994., Oliver je napravio najveći face-lifting od svih domaćih masovno popularnih imena i od iduće godine albumom "Vrime" hrabro krenuo novim smjerom, zbog čega će i ostaviti ovakav trag u beskraju od devedesetih naovamo, a ne samo sjajnim evergrinima Zdenka Runjića iz sedamdesetih godina.

Ne treba zaboraviti ni strukovne udruge glazbenika poput HDS-a i HGU-a koje su tih godina počele definirati novu logistiku domaće glazbene scene, a i prva dodjela glazbene nagrade Porin održana je upravo 1994. godine. Oni s rock predznakom idućih će godina na festivalima poput Fiju briju ili Zagreb gori, ili putem diskografske etikete Jabukaton (s kojom se vratio i povratnik Darko Rundek albumom "Apokalipso") napraviti najveće kreativne iskorake u devedesetima i postati novi Fiju briju "novi val", jednako zanimljiv kao i onaj stari, samo se onom iz osamdesetih prečesto daje veća pažnja u domaćem medijskom prostoru. Upravo su ta imena iz devedesetih i danas aktivni dio domaće rock scene, što pokazuje da ništa nije crno-bijelo, pa ni domaći glazbeni, često crno-bijeli svijet.