Nemoguće je dokazati da niste kopija, ni "sin svoga oca", ako se bavite istim poslom kao i on. U tom se sosu nalazi Pavel Posavec (1986.), sin glasovitog našeg fotografa Ivana Posavca. U zagrebačkoj Galeriji Kranjčar pristali su djelom stati jedan uz drugoga kao važan primjer serijala "Mentalni sklop / Sljedbenik - mentor" koji povezuje dva po nečemu srodna umjetnika. No nije tu Pavel stavio glavu na panj genetske povezanosti fotografija koje radi, s fotografijama koje radi njegov otac Ivan.
Priče iz mraka
Posavec i sin se razlikuju. Namjerno smo izložbu razgledali nakon buke i gužve koja je vladala na otvorenju. Tu se jasno vidi kako radi Pavelov mozak: mnoge su fotografije snimljene iz mraka, i mračne su. No Pavel nije voajer s objektivom. On je prisutan u tami. I posvećen je planovima koje vidi – prednjim, pozadinskim, srednjim. Ponekad su sva tri na slici, svaki sa svojom pričom. Katkad se prizor čini kao zumirani sfumato detalja. Katkad je blistavi znak koji određuje okolni prostor. Doista, Pavelove su fotografije pune priče iako prvi pogled na njih to ne otkriva.
Prelazak s tamnih Pavelovih prizora na serijal očevih fotografija "Pozdrav iz Dužice" koje pokazuju postarijeg seljana kako drži golemog gusana koji se svom silom otima. Prizor je silno uzbudljiv, smiješan, karikaturalan, i još kojekakav. Tata Ivan u svojim se fotografijama čini više zainteresiranim za život od sina Pavela. No Leila Mehulić, kustosica izložbe, nije naravno nasumce birala fotografske radove oca i sina. Lijepo nam je pokazala razlike i pustila da odgonetamo poveznice.
Ne miješaj se u moj posao
Odnose se one upravo na život, na činjenicu da svatko svojim očima gleda život i na život. Jasno su razgraničeni i vremenski planovi, odnosno kulturni interesi dvojice autora. Tako da je na kraju lako povjerovati ocu Posavcu koji kaže da mu sin Pavel nije dao da mu se miješa u posao!
>> Marina Viculin pokazala nam je Picassa, ali i niz budućih zvijezda