omiljeni krimić

Ovo je udžbenik iz pisanja, dokaz kako dobar autor brusi svoj stil

Foto: Mozaik Knjiga
Ovo je udžbenik iz pisanja, dokaz kako dobar autor brusi svoj stil
14.12.2023.
u 10:35
U romanu Henninga Mankella "Piramida" vraćamo se u mladost čuvenog inspektora Kurta Wallandera
Pogledaj originalni članak

Izdavačka kuća Mozaik knjiga objavila je knjigu priča Henninga Mankella "Piramida" (urednica Hana Vunić, prijevod Branka Grubić, 21.30 eura) i to je značajno iz dva ključna razloga. Prvi je to što ove priče popunjavaju rupu u priči o inspektoru Kurtu Wallanderu, glavnom i omiljenom junaku ovog autora, kojeg je Los Angeles Times proglasio "najznačajnijim suvremenim švedskim piscem krimića".

Naime, u prvom romanu u kojem je Wallander glavni lik čitatelj ga susreću u trenutku kada je već zagazio u četrdesete, kada je cijenjeni viši inspektor besprijekorne karijere u policiji, s privatnim životom koji mu se raspao nakon razvoda. Ove priče donose ono što je bilo prije, doznajemo kakav je bio kao mladić, običan policajac koji je obilazio ulice u svakodnevnim patrolama, te se igrom slučaja upleo u svoju prvu istragu ubojstva. Zbog toga priče uvrštene u "Piramidu" objašnjavaju njegovu strast prema poslu, kompliciran odnos s ocem koji se ne može pomiriti s činjenicom da mu je jedini sin policajac, ali i odnos prema ženi kojom će se u konačnici oženiti i koja će mu roditi jedinu kćer. Naime, na početku prve priče oni tek hodaju, a već je i tada promatraču sa strane jasno da je riječ o krajnje neskladnom paru.

Miroslava Vučić

TikTok, Facebook i Instagram su izvrsni alati za poticanje i promoviranje čitanja

Trebalo je prošetati nedavnim Interliberom i na licu mjesta uvjeriti se koliko su važne knjige koje izlaze pod kapom Školske knjige i Lumena. Na čelu obje ove izdavačke kuće je Miroslava Vučić, urednica koja obožava fantasy i koja uvijek kaže da su baš te knjige svima potrebni bijeg od stvarnosti u vremenu koje nema svojih junaka. No u ovom smo razgovoru fantasy poprilično gurnuli u stranu. Miroslava Vučić ovih dana ubrzano radi na novom izdanju Krleže, a iza nje su i nova izdanja Marije Jurić Zagorke. Kada se tome doda tema o navikama čitanja, mladima koji sve više čitaju, ali i priča o tome kako je moguće da s Interlibera svi izlaze s vrećicama punim knjiga, a podaci kažu da 60 posto Hrvata ne pročita ni jednu knjigu godišnje, onda će nam i najveći ljubitelji fantasyja (do sljedeće prilike) oprostiti taj 'propust'.

No, mnogo je važniji drugi uvid u djelo ovog autora. Kako se redaju priče, postaje jasno da se Mankell postupno razvio u pisca od formata. I prva je priča po zapletu savršeno vjerodostojna, ali joj je stil posve neizgrađen, neizbrušen toliko da se na trenutke čini kao da je autor rečenice rezao sjekirom. No, očito je to i priča u kojoj je mnogo naučio jer postupno njegovo pisanje postaje nešto posve drugo iako je uvijek "u službi" same priče (pravoga krimića koji od čitatelja zahtijeva pozornost i kombinatoriku) i glavnog junaka. Tako Mankell razvija svoj stil pisanja gotovo paralelno s načinom na koji razvija karijeru i životne okolnosti svog inspektora. Zbog toga se ove priče čitaju doslovno na dva nivoa: prvi je onaj vezan uz istragu u svakoj priči, a svaka je zanimljiva, dok je drugi – i važniji – onaj koji otkriva kako Mankell piše. Stoga je ovo i udžbenik o pisanju popularnih romana.

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.