Popnete li se Zakmardijevim stubama, to su one prve na lijevoj strani kada se počnete penjati Radićevom ulicom u Zagrebu, nakon kojih 30-ak metara naići ćete na metalna vrata. Ako ste često prolazili legendarnim stubama koje vode do Gornjeg grada bit će da ih uglavnom niste primjećivali vjerujući da se iza njih ne nalazi ništa važno. Međutim nije tako, pogotovo ne odnedavno. Tamo se sada nalazi Pri Nami, jedno od originalnijih mjesta otvorenih u Zagrebu u posljednje vrijeme. Kada prođete iza vrata naći ćete se na proplanku s kojeg se vidi prilično neugledan prostor nalik nekom stražnjem ulazu. I to bi bilo ponovo pogrešno. Zavirite li unutra, vidjet ćete jednostavno, a učinkovito uređen prostor koji zapravo pripada nekadašnjem Narodnom magazinu, Nami. Pa se ondje nalazi – Pri Nami.
– Nakon toliko godina bavljenja Mojom htio sam pokrenuti nešto novo. I tako sam doznao da se zapravo sa Zakmardijevih stuba ulazi u prostor iza Name u Ilici, one prve i prave. Kako nakon potresa robna kuća ne radi punim kapacitetom, prostor se nije koristio kao prije i moglo ga se dobiti u najam, kaže nam Marin Levaj koji je s poslovnim partnerom, inače kazališnim glumcem Šiškom Horvatom Majcanom, kojega će mnogi prepoznati i po ulozi policajca Šime iz "Kumova", otvorio svoj drugi projekt u centru grada gdje ga znaju i po vođenju Pivane te radu u Katranu s prijateljem mu Mariom Petrekovićem. Prvi je, dakako, bio Mojo, kafić na Trgu burze koji već godinama programom i ponudom, ali i osobnim pristupom stvara svoju publiku i tako dobro posluje u ugostiteljstvu koje je u metropoli sve zahtjevnije. Ali, Levaj je krenuo va banque pa istodobno organizira i ZGrappu – Festival rakije i likera koji se održava uskoro, 13. i 14. listopada u Boćarskom domu u Zagrebu.
Krenimo redom. Pri Nami je za samo jedno ljeto postao hit-destinacija u Zagrebu za domaće kao i za turiste. Vrlo je jasno zbog čega. Prostor je dotjeran i obnovljen, ali bez diranja u konstrukciju koja je ista kao i prije 40 i više godina. Veliki šank ispred kojega je prostor koji može služiti kao plesni podij, umjesto stolova limene bačve s visokim stolicama kakve su raspoređene i iznad prostora, na proplanku, tako da je stvoren kompaktni speakeasy prostor u koji stane i nekoliko stotina ljudi. No dok smo bili u posjetu Pri Nami otkrivaju nam i još nešto. Iza metalnih vrata Zakmardijevih stuba skriva se još niz prostora koji kao da su iz neke priče o skrovištima Josipa Broza Tita. Tako u pozadini ulaz vodi u knjižnicu Name po kojoj se vidi koliko se nekada računa vodilo o kvaliteti života radnika, a onda i u još jedan prostor gdje je cijela profesionalna kuhinja!
– Ovo je bila Namina kantina koja je radila sve do potresa. Vidite još i inventar, kao da se još jučer tu jelo gablece, sve je funkcionalno i sačuvano. No u ovom trenutku nema potrebe za korištenjem tako da smo se mi dogovorili da je aktiviramo, pa će tako Pri Nami posluživati i hranu čim se ispune svi uvjeti. Gledat ćemo da to bude nešto tradicionalno, nepretenciozno. Počet ćemo već ovih dana s tacosima, pilećim, od orade, vegetarijanskim ili slatkim, kaže Marin Levaj koji je, ne zaboravimo, i sam iz kazališne obitelji pa je logično što je u Horvatu Majcanu koji se svojedobno okušao i u Masterchefu pronašao istomišljenika. Kao iskusni ugostitelj, Levaj poznaje jako dobro svijet pića pa je tako osnovno pivo ono iz Pivovare Medvedgrad pri čemu se uvijek može preporučiti Zlatni medvjed, a od vina on i Horvat Majcan ističu izvrsne debit i babić Vinarije Prgin. Tu je i još niz piva iz Medvedgrada, a od vina, recimo, Degrassijev cabernet sauvignon, Milošev plavac ili Buhačev merlot dok se od pjenušaca nudi Tomčev millenium ili Šemberov Rose.
– Željeli smo stvoriti urbano mjesto za opuštene izlaske gdje će ljudi moći popiti nešto kvalitetno i probrano te uživati u glazbi koja ne obuhvaća moderne komercijale, nego će poznati zagrebački DJ-evi puštati jazz, funk i soul, kaže Šiško Horvat Majcan. Jasno je da je ljeto prošlo u znaku koktela, no u ovim dolazećim hladnijim danima imat će se također što ponuditi. Jer toči se viski, a neki od njih su odležavani deset godina poput Glenmorangieja ili Ardbega iz Škotske, zatim rum Diplomatico Reserva Exclusiva, pa od konjaka klasik poput Hennessyja VS, tekile Patron. Ali u Pri Nami pravi se dragulji nalaze među likerima i rakijama. Aurin teranino i ne treba posebno reklamirati, ali su tu i Jedna Mandarina ili Jedna Lješnjak, rakije koje dolaze iz male neovisne destilerije iz Osijeka, pa zatim Kelnarićevi Golfer i Borove iglice, Đanićev Divlji šipak ili Perkovićeva Morlačka krv ili Maraskino. Izbor rakija također je odličan, Aurine divlja Kruška i biska, Jedna kajsija, dakle osječka kajsijevača, ali i Pruna iz Srbije koja nudi zaista odlične viljamovke, šljivovice i barriqueiranu višnjevaču. Ako ste pomislili da malo pretjerujemo sa 'žestama', ne pretjerujemo, jer upravo ovdje je korijen novog Levajeva projekta, a to je ZGrappa.
– Posjećujem već godinama vinske festivale poput Salona pjenušavih vina, VINOcoma, Pink Daya, pa onda i pivske festivale. Slobodan sam reći kako su i vino i pivo prošli svoje evolucije, ali to ne vrijesi za još jedna naša podjednako dobra pića, a to su rakije. Iako već imamo jako dobrih poput Perkovića, Đanića, Aure, Rossija ili Magdića, a stigle su i neke nove poput Wise Grusa ili Jedne, nismo po tome i dovoljno poznati. I zato ZGrappa. Takvog festivala nema, a moralo bi ga biti, jer nam je tradicija i dalje na 'mirogojčekima' i industrijskim rakijama. Ljudi ne znaju da mogu piti puno bolje, i to je jedan od razloga za pokretanje ovog festivala, želimo ih tome naučiti, kaže Marin Levaj. Smatra da su ta naša pića puno bolja od razvikanih američkih viskija ili meksičke tekile. I susjedna je Srbija to već umnogome dokazala pa njezini destileri zahvaljujući svojim proizvodima odležanima u hrastovim bačvama osvajaju svjetska odličja.
– Imamo već 60 izlagača, najveće stručnjake koji će držati radionice, pa se nadam da će to biti dovoljno da privuče publiku kojoj je možda već i dosta vinskih i pivskih festivala, a ovdje će sasvim sigurno pronaći nešto novo. A čini nam se da je svatko tko je shvatio da postoje okusi puno drukčiji od onih koje nudi prosječan industrijski proizvod sigurno doći na naš festival na kojemu će dobiti puno toga sasvim neočekivanoga, kaže Marin Levaj.