Parni Valjak: U pulskoj Areni sviraju “2 u 1” koncert

“Je li to moguće?“, vjerojatno bi se zapitao pokojni doajen sportskih prijenosa Mladen Delić kad bi mu rekli da naš najdugovječniji bend Parni valjak nikada nije samostalno nastupao u pulskoj Areni. To će se prvi put dogoditi 12. kolovoza, nakon rasprodanih nastupa u zagrebačkom Domu sportova krajem prošle godine kada su proslavili 40 godina postojanja. Pulska Arena vidjet će „dva u jedan“ koncert, akustični i električni, na kojima je Valjak izgradio ozbiljnu reputaciju. Nije čudno jer visokoprofesionalna usviranost, poduprta emocionalnim odazivom publike, od prvog koncerta „Bez struje“ u zagrebačkom ZKM-u 1995. do kasnijih repriza dobila je dostojanstvenu nadgradnju.

Prvi i najbolji “bez struje”

Duga je odiseja Parnog valjka time još posebnija u turbulentnim domaćim estradnim uvjetima. Iako su mnogi nakon njih 1995. krenuli nastupati unplugged, Parni valjak i Psihomodo pop bili su prvi i ostali najuspješniji u tome. Da u tome ima nekog vraga, svjedoči i jesenski koncert Vatre u dvorani Vatroslava Lisinskog, na kojem će prvi puta svirati akustično. No, da ne pomislimo kako se radilo samo o trendu, prisjetimo se da je akustika odavno bila na Valjkovu repertoaru. Već na prvom live albumu, dvostrukom „Koncertu“ iz 1981., jedna strana vinila bila je snimka akustičnog dijela nastupa.

Valjak marljivo svira i prearanžira te obnavlja i mijenja stari i novi repertoar, pokazujući sviračku mašinu koja poštuje najviše sviračke i produkcijske standarde.

Njihova profesionalna priprema još uvijek iznenadi. Višesatne iscrpljujuće probe pokazuju da i nakon svih godina svirke i ozbiljnog iskustva Hus i društvo ništa ne propuštaju slučaju. Dapače, sjećam se kad su prije nekoliko godina nakon novogodišnjeg opatijskog koncerta putovali na „reprizu“ u Budvu 1. siječnja i sa sobom vozili tonska kola za televizijski prijenos. Bilo bi komično da nije istinito, ali dok su svi ostali imali „šuplji“ zvuk s televizijskih ekrana, tonski majstor Nenad Zubak uredio je Valjkov koncert po svim pravilima zanata.

Parni valjak najdugovječnija je aktivna hrvatska, ali i ex-SFRJ postava. Kod nas je teško biti i stomatolog 40-ak godina, kamoli uspješan rock-glazbenik. Reklo bi se, puni radni staž.

Od 1975. do danas Parni valjak objavio je veliki broj albuma važnih za domaću pop-kulturu i glazbenu scenu i odsvirao mnoge turneje i koncerte. Još od samih početaka, nakon raspada Grupe 220, kada je vođa benda Husein Hasanefendić Hus osnovao Valjak s pjevačem Akijem Rahimovskim, koji je s njim u sastavu sve do danas, počela je mantra da je Parni valjak redovito podizao profesionalnu razinu domaće glazbene scene i produkcije. Vrijedi to i danas.

Kronika odrastanja u Zagrebu

I same brojke vezane uz Valjak govore o trajnosti izvan granica očekivanog, ne prati ih bez razloga etiketa jednog od najprofesionalnijih sastava i današnje i bivše države. Među desecima albuma koje su objavili, neki od njih – „Gradske priče“ (1979.), „Vruće igre“ (1980.), „Buđenje“ (1994.), „Bez struje“ (1995.) i „Zastave“ (2001.) – predstavljaju ključna autorska ostvarenja domaće rock-scene i domaće glazbene povijesti. Pribrojimo li im i veliki broj turneja, bitno je naglasiti da one održane unazad dvadesetak godina, osim vrhunskog profesionalizma grupe, pokazuju i zavidne standarde u formi različitih tipova koncerata. S Husovim pjesmama kao svojevrsnim kronikama odrastanja i života u Zagrebu, Parni valjak je od početka rada, preko novog vala osamdesetih, do projekata zadnjih dvadeset godina, ostao pouzdano mjerilo profesionalnosti glazbene scene.

Samo jednom Hus je nakratko, od 2005. do 2009., prekinuo rad grupe, ubrzo shvativši da nema razloga za to. Parni valjak je u Dom sportova samostalno stigao 1980. nakon albuma „Vruće igre“ i tamo ostao do danas, napunivši usput i mnoge veće dvorane. Stara je izreka da bez zdrave i masovne srednje struje nema ni dobre alternative. Naš je problem da nam ruža alternative cvjeta s tisuću provokativnih trnova (pozitivno, dakako), ali nam opako nedostaje dobar mainstream.

Kad sam jednom sjedio na kavi s Husom, razgovarali smo i o davnoj, „alternativnoj“ povijesti pa mi je rekao kako pokušava pronaći dvokanalne vrpce sa snimkama proba s Johnnyjem Štulićem dok je kratkotrajno bio član Parnog valjka 1979. Bilo bi ih zanimljivo čuti jer je Johnny tada bio ljuta alternativa, a upravo je Parni valjak – nakon što se Johnny uskoro „razdužio“ i osnovao Azru – snimio njegovu pjesmu „Jablan“ prije same Azre, godinu prije nego je Azra imala debitantski album. Pa onda i pjesmu „Kad Miki kaže da se boji“. Hus je tada producirao singlove i albume Azre, Haustora, Patrole, Plavog orkestra, Stidljive ljubičice, Cacadou Looka i drugih, presudno pomogavši dolasku domaće alternative u domaći mainstream. 

>> Hus: Pucanje razglasa bilo je blamaža, osramotili smo se