"Sretni praznici" na ZFF-u

Patrijarhat tlači i žene i muškarce, a politika se infiltrira u našu intimu

Foto: ZFF
Patrijarhat tlači i žene i muškarce, a politika se infiltrira u našu intimu
06.11.2024.
u 10:51
Glumački ansambl čije izvedbe nose ovaj film potpuno je sastavljen od naturščika. Oni su, kazao je redatelj Scandar Copti, ljudi koji dolaze iz sličnih situacija i imaju slične pozadine kao likovi koje tumače
Pogledaj originalni članak

U petak 8. studenog na Zagreb Film Festivalu u CineStaru Branimir gledat ćemo "Sretne praznike", obiteljsku dramu palestinskog redatelja i scenarista Scandara Coptija. Premijerno prikazan ovog rujna na 81. Međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji, osvojio je tamo i nagradu Orizzonti na najbolji scenarij.

To je veliko priznanje za svoj scenaristički rad Copti itekako zaslužio. Baš poput njegova ranijeg filma "Ajami", nominiranog za Oscara za najbolji strani film 2009. godine, i njegovi "Sretni praznici" kompleksan su ansambl film podijeljen u četiri poglavlja, u kojem Copti majstorski isprepliće priče i povezuje likove. Radnjom smješten najvećim dijelom u izraelskom gradu Haifi, prati živote članova dviju obitelji, jedne židovske, a druge arapske, odnosno palestinske.

Rami (Toufic Danial) i Shirley (Shani Dahari) Palestinac su i Izraelka u ako ne baš sasvim tajnoj, onda vrlo diskretnoj i striktno privatnoj vezi. Kada Shirley zatrudni, moguće posljedice koje će oni, kao i njihovo buduće dijete "miješanog" podrijetla, trpjeti zbog neodobravanja okoline i vlastitih obitelji nagnaju ih da se odluče za pobačaj. Shirley od njihova pomno skovanog plana ipak odustaje, a par se uskoro počinje suočavati s anonimnim upozorenjima i prijetnjama. Shirley je uvjerena da iza njih stoji upravo Rami, a Rami smatra da je riječ o Shirleyinoj obitelji i njenoj nacionalistički nastrojenoj sestri Miri (Meirav Memoresky) te njihova veza pod pritiskom puca.

Istovremeno, Ramijeva sestra Fifi (Manar Shehab) prolazi vlastite životne turbulencije. Fifi, studentica na fakultetu u Jeruzalemu, misli da se napokon uspjela osloboditi stiska svoje konzervativne i stroge obitelji. U novostečenoj slobodi Fifi uživa živeći tipičan studentski život prožet noćnim izlascima i druženjima s prijateljima – podjednako Palestincima i Izraelcima. No vraćajući se s tuluma u autu s prijateljem Židovom, doživljava lakšu prometnu nesreću koja će sve preokrenuti naglavačke. Zašto je baš s njim bila u autu, što je radila tako odjevena i našminkana i zašto zaboga u njezinoj medicinskoj dokumentaciji piše da koristi kontracepciju, neka su od pitanja koja izluđuju njezinu majku Hanan (Wafaa Aoun), dok njezin dečko Walid (Raed Burbara) u jezivoj sceni izjavljuje: "Mislio sam da sam zaljubljen u normalnu djevojku."

Hanan, pak, tipično prebrižna i nametljiva majka, pritisnuta tegobama svoje generacije, vlastitim konzervativnim odgojem i internaliziranom mizoginijom, opsjednuta je skorim vjenčanjem starije kćeri Leile i sudbinom odmetnute Fifi, a zatvara oči pred financijskim teškoćama u koje je obitelj uvalio njezin suprug Fouad (Imad Hourani).

Vrijedi spomenuti i nevjerojatnu činjenicu da su u ovom filmu, koji doista nose glumačke izvedbe, svi glumci naturščici. Oni su, kazao je Scandar Copti, ljudi koji dolaze iz sličnih situacija i imaju slične pozadine kao likovi koje tumače.
– Miri je, primjerice, stvarna medicinska sestra, a Walid liječnik. No glumcima nije dan scenarij. Nisu znali o čemu je u priči uopće riječ. Prošli su kroz veoma dugačak proces u kojem su iskusili, igranjem uloga, povijest i odnose likova. Ovo je praktički dokumentarac, osim što ja manipuliram povlačeći konce odozgo – objasnio je redatelj svoj neobičan proces rada.

Fokus je u ovom filmu s namjerom prebacio na ženske likove prikazujući kroz njih težinu zatvorenog i patrijarhalnog društva, ali ne zanemarujući pritom nesreću muškaraca poput Ramija, Fouada i Walida, koji posrću i pate pod očekivanjima istog tog patrijarhata. Jednako pažljivo Copti, i sam Palestinac rođen u Izraelu, pristupa izraelsko-palestinskim odnosima. U filmu nema eksplicitnog nasilja, već samo implicitne netrpeljivosti. U prizorima se izdaleka čuju sirene, prosvjednici na ulicama izvikuju parole o segregaciji, a indoktrinacija društva prisutna je od najmanjih nogu, što shvaćamo dok gledamo vrtićku djecu koja veselo izjavljuju da vole "vojsku" i "Bibiju", koji ih čine sigurnima. Koliko god se trudili od njega pobjeći, pokazuju nam "Sretni praznici", taj pozadinski šum politike infiltrira se u živote i intimu likova, baš kao i svih nas. 

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 1

VA
VanjaPlank
12:05 06.11.2024.

Tlačitelji su raznorazni donositelji devijantnih vouk ideologija,.prodavatelji progresivne magle te udruge koje isisavaju proračunski novac pod razno raznim agendama