Karizmatična Mani Gotovac ima novi roman. Danas će se u hrvatskim knjižarama naći njena knjiga “Rastanci” koju je objavio VBZ, a uredio pjesnik Drago Glamuzina.
Mani Gotovac, kojoj je ova godina počela nesretnom ozljedom jer je slomila gležanj, nakon čega je uslijedio dulji oporavak, već neko vrijeme zbog liječenja izbiva iz javnosti, no intimističkim romanom “Rastanci” zasigurno će se vratiti na itekako ljubopitljivu hrvatsku javnu scenu. Roman je izrijekom posvetila Seneki, a to je, kao što je poznato nadimak njezina drugog supruga i glasovitog hrvatskog filmskog scenografa međunarodne karijere, slikara, pisca i redatelja te zagrebačkog kroničara, svestranog zagrebačkog umjetnika Željka Senečića koji je umro početkom 2018. godine.
Iako u “Rastancima” Mani Gotovac vrlo otvoreno piše o vlastitom odnosu sa Senečićem, kojega je upoznala još dok je bila u prvom braku, u bilješci na početku romana striktno je napisano: “Ova ljubavna priča proteže se od 1974. do 2018. godine. Pripovjedačica govori u prvom licu kada se identificira s glavnim ženskim likom. U rijetkim prigodama ona samo pripovijeda i javlja se u trećem licu. Razlike nisu grafički označene. Podrazumijevaju se. Događaji su izmišljeni. Imena i prezimena ponekad stižu iz zbilje. Ali i sve u vezi s njima pripada isključivo mašti. Ne želi se sugerirati takozvana „istinitost zbivanja”, stoji u ograđujućoj uvodnoj bilješci koja će ljubitelje zagrebačkih i hrvatskih umjetničkih tajni samo još dodatno zagolicati.
Posveta Bariccu i nagonima
Dosljedna svojim književnim i umjetničkim zaljubljenostima, Mani Gotovac svoj najnoviji roman sa snažnom autobiografskom notom otvara i citatom omiljenog talijanskog književnika kojeg je i ugostila u Dubrovniku kada je ne tako davno bila ravnateljica dramskog programa Dubrovačkih ljetnih igara Alessandra Baricca: “Tamo gdje nema ljubavnika ni žena, ti si ponovno životinja, nagon i čisto postojanje...”
Stoga je ne pitamo zašto je u uvodu knjige citirala baš Baricca, nego zašto je citirala baš spomenutu njegovu rečenicu u kojoj u istoj rečenici provokativno spominje životinju, nagon i čisto postojanje?
“Puno toga o čemu sam razmišljala tih dana kada sam pisala roman nailazila sam ranije kod Baricca. Citat nije morala biti baš ta i ta rečenica. Samo je to mogao biti Baricco. Samo Baricco i nitko drugi”, uvjereno veli Mani Gotovac koja se ovih dana nakon duga liječenja u dubrovačkoj bolnici vratila u Zagreb, u Dom u Crnatkovu ulicu gdje s nestrpljenjem čeka izlazak najnovije knjige koju njezini čitatelji i obožavatelji (a ima ih) nestrpljivo očekuju. A je li točan dojam da su “Rastanci”, neupitan ljubavni roman, njezina do sada najosobnija knjiga?
“Ovisi o pogledu. Ponekad mi se čini najosobnijom, ponekad pukim strancem koji je kod mene slučajno zalutao. Nekako bih rekla da je to i jedno od načela po kojima je knjiga strukturirana”, odgovara teatrologinja i sada već iskusna književnica.
Podsjećamo je da Kemal Monteno ima pjesmu koja se zove “Moja prva i posljednja ljubavi”, a koju vehementno interpretira Tereza Kesovija. Je li takva “prva i posljednja ljubav” u njezinu slučaju ljubav prema Seneki, stvarnom čovjeku i umjetniku kojem je uostalom i posvetila ovu knjigu?
“Svoje sam knjige do sada posvećivala bliskima. Mojoj kćeri Katji, mojim unucima, Jakovu, Brini i Niji, mojoj prijateljici Ružici... Ovom prilikom posvetila sam je svom dugogodišnjem suprugu i nekadašnjem prijatelju”, krajnje je suzdržana Mani Gotovac u odgovoru.
Pitamo je i kako to da u uvodnoj bilješci “Rastanaka” crno na bijelom piše da su svi događaji u romanu izmišljeni i to bez obzira na neka imena i prezimena koja dolaze iz stvarnoga života (a takvih ima doista napretek i to u rasponu od Eduarda Galića do Antuna Vrdoljaka, od Rade Šerbedžije do Zvonimira Berkovića, od Petra Večeka do Kreše Golika).
“Moram vam reći kako su mi u životu i u literaturi pomalo već dodijala pitanja oko izmišljenog i neizmišljenog u književnom djelu”, veli autorica knjige koja se može čitati i kao vrlo intrigantan roman s ključem u kojem je pripovjedačica novinarka redakcije kulture Večernjeg lista s ljubavničkim nadimkom Luz, dok njezin strastveni partner, koji sliči mladom Marlonu Brandu i vozi sportski Alfa Romeo, kakav je sredinom sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Zagrebu vozio malo tko, ima nadimak Luv. A boje li se u Hrvatskoj, ali i drugdje, muškarci još uvijek žena koje ne moraju biti samo i jedino Penelope?
“Čini mi se da Penelopa trenutačno nije u modi i da to još dugo neće biti. Baš kao ni sam Odisej”, odgovara Mani Gotovac, koju pitam i otkud se u njezinu romanu našao Ante Gotovina.
“To se ime ponavlja iz razgovora u razgovor. A iz prikrajka, glasnije, puno glasnije čuju se ona imena i prezimena kao što su Rajko Grlić i Šovagović/Violić ili obrnuto, tko će ga znati, pa Krešo Golik, pa Sneuchnedorfer”, veli autorica. A koliko je preljub još uvijek tabu-tema u današnjem hrvatskom društvu?
O tabu-temama u Hrvata
“Mislite li da postoji neka okorjela konzervativna tema kao takva a da kod nas nije ‘aktualna’”, odgovara Mani Gotovac protupitanjem. A na koji je dio njezine karijere ona najponosnija? “Najponosnija? Hm, pa na to da sam baka, da me zovu ‘luda čovječica’, na prijateljsku čašicu ružinih latica, na upornost i ljepotu moje kćeri Katje…”, odgovara Mani Gotovac, koju pitam kakav odnos kao autorica ima prema svom najčešćem liku – samoj sebi?
“Nikakav. Imam osjećaj da ćete mi upravo u tome najviše pomoći. Nekako se to pokazalo i u nekoliko kratkih susreta ovih godina.”