Dunja Ercegović, poznatija kao mlada i perspektivna kantautorica Lovely Quinces, ovih je dana (bila) zatrpana poslom.
Užurbano radi na završavanju albuma prije nego što 14. svibnja krene na turneju kao predizvođač i prateći vokal Giant Sandu, a od 1. lipnja na nekoliko koncerata nastupa kao predizvođač Thurston Moore Bandu.
Dugo razmišljanje
Ipak, možda je najintrigantnija novost vezana uz nju da će album biti sastavljen od dva EP-a, muškog i ženskog, koji će fizički biti objedinjeni pod nazivom "Meet Me In Moscow".
– Nakon dugog razmišljanja sve više mi se sviđala ideja izbacivanja albuma u dva dijela, dva EP-a jer znam da će neke pjesme doći više do izražaja ako su na manjem formatu i onda mi se stvorio taj cijeli koncept u glavi da prvi EP bude muški, a drugi ženski. Tako sam po senzibilitetu raspodijelila pjesme na ta dva EP-a. Neka je luda slučajnost da je jedna od meni dražih knjiga, "Hazarski rečnik", napisan u dva tzv. primjerka (muški i ženski) – kaže glazbenica koja najavljuje određene novitete u odnosu na svoj dosadašnji zvuk.
– Ne volim ostajati na istoj razini i biti predvidljiva, volim svakakve žanrove glazbe i imam široki pogled što se tiče toga, tako da se ne bojim novog zvuka i neke promjene pa čak ako je u pitanju totalna transformacija. Bavim se glazbom, a ne određenim žanrom i tu postoji velika razlika... Na ovom albumu će biti pjesme koji su se praktički radile dosta dugo vremena tako da će sigurno imati veze s onim što su ljudi od mene čuli na stageu, ali u produkciji se trudim da ne bude jednodimenzionalno i da ima neki novi prizvuk – kaže.
Nisam htjela bend
Lovely Quinces jedna je iz niza mladih (i zgodnih) kantautorica koje mediji trpaju u svojevrsni val, ali one same puno se manje zamaraju takvim klasifikacijama i analizama.
– Ne znam kako da objasnim taj val, niti se trudim razmišljati o tome. On je jednostavno tu... možda je bio već dulje vrijeme, ali su tek sad ljudi počeli obraćati pozornost ili smo se tek sad ohrabrile pa pustile glazbu izvan naših soba. Mene ta vrsta glazba ne privlači osobito, već su uvjeti bili takvi da radim takvu glazbu... Nisam htjela imati bend, imam samo dvije ruke pa mogu u isto vrijeme u isto vrijeme svirati samo jedan instrument, eventualno dva. Pjevam i onda to sve zvuči akustično i "folkasto" jer sam ograničena vlastitim "setupom"... Ljude uvijek zanima koja je motivacija iza određenih postupaka ili kako je tekao proces, ali to se jednostavno nekad dogodi vrlo spontano i ne treba razmišljati o tome. Možda ću sljedeće godine odlučiti raditi hip-hop glazbu... Sve je moguće – objašnjava Lovely Quinces koja unatoč dvadeset i tri godine i velikoj podršci njezinu radu ima dovoljno samokritike da kaže "super je kad ono čime se bavim postane zanimljivije od mene same". Zašto tako misli?
– Pa eto, nekad me ljudi zovu "kantautorica" i dosta me pitaju o glazbi i o onome sto radim, a meni se uopće ne razgovara o tome, grozim se toga da moram pričati o svojim koncertima, o snimanju albuma, kreativnom procesu i slično... Imam čudan odnos ljubavi i mržnje s glazbom i ona nije jedino što mogu dati od sebe – kaže i ubuduće priželjkuje glumačke angažmane:
– Voljela bih glumiti i glumila sam neko vrijeme honorarno u Zadru. To je druga ljubav, mada ih ima još mnogo, ali, eto, ipak mi najveći fokus ode na pjesme.
>> ‘Ne želim biti nježna. Moja se ljutnja mora vidjeti na koncertima’