Pokopan Zlatko Crnković, tvorac popularnih biblioteka

Još je 2. studenog u Zagrebu umro, a 6. studenog u posvemašnjoj javnoj tišini samo uz obitelj i najbliže prijatelje na Mirogoju ispraćen legendarni hrvatski urednik, prozaist i prevoditelj Zlatko Crnković. Rođen 11. Svibnja 1931. godine u Čaglinu kraj Požege, diplomirao je anglistiku i germanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Nakon profesorskog iskustva u Pakracu i Zagrebu, Crnković 1969. Postaje urednik u nakladničkoj kući Znanje gdje je pokrenuo više biblioteka i to HIT, ITD i Evergrin. Punih je četvrt stoljeća uređivao HIT, jednu od najpopularnijih i najvažnijih bibliteka bivše Jugoslavije u kojoj je afirmirao i brendirao mnoge važne i to ne samo hrvatske književnike. Uređivao je i biblioteke Alfa i omega za Mladost ili pak Zlatni pauk za riječki Keršovani. Od 1997. za Algoritam uređuje biblioteku Zlatko Crnković vam predstavlja. Imao je i uredničkih promašaja (odbio je objaviti „Grobnicu za Borisa Davidoviča“ Danila Kiša u biblioteci HIT, ponudivši mu biblioteku ITD), ali će ostati zapamćen kao jedan od vodećih uredničkih imena cijele regije koji je uspio pronaći put do brojnog čitateljstva i brojnim nekomercijalnim autorima.

U dugom radnom vijeku u kojem nije bilo vremena za velike odmore i mirovinu, Crnković je uredio i preveo više od šest stotina naslova. Prema podacima Društva hrvatskih književnih prevoditelja, Crnković je preveo stotinjak knjiga, a prevodio je sa engleskog, njemačkog, francuskog i ruskog jezika. Među „njegovim“ autorima su Tolstoj, Kafka, Turgenjev, H. Miller, Gogolj, Solženjicin, Gorki, Dickens, Faulkner, Wilde, Camus, Gide, Tolkien, Durell, Roth, Capote, Singer, Bukowski, Hemingway,Canetti, Kishon, Sartre, Proust, Bazin, Barnes, Amos Oz… Za svoj prevoditeljski rad dobio je najvišu državnu nagradu Iso Velikanović, kao što je nagrađivan i od udruge prevoditelja. Dobio je i Kiklopa kao urednik godine, a hvaljene su i njegove autobiografske i esejističke knjige.

Crnković je objavio knjigu feljtona i vinjeta „Knjige mog života“, dok je u knjizi „Pisac i njegov urednik“ donio dugogodišnju korespodenciju sa prijateljem Ivanom Aralicom. Objavio je i „Knjigositnice“ u kojima je između ostaloga reprintirao svoje književne kritike iz Telegrama, kao i memoarsku prozu „Prošla baba s kolačima“. Objavljuje i „Knjigu snova“, kao i knjigu „Oko Sljemena i globusa“ u suautorstvu sa piscem i prijateljem Ivanom Kušanom. Posljednja mu je knjiga „Carske mrvice“ koja je izazvala i burne polemike koje Crnkoviću, velikom eruditu i strastvenom literarnom radniku, nisu bile strane.