Student slikarskog odsjeka četvrte godine Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu Jurica Pušenjak jedan je od slikara koji kroje aktualnu likovnu scenu i čiji su radovi izloženi u HDLU u sklopu 5. Bijenala slikarstva. Rođen je u Zagrebu 1996., završio je Školu primijenjene umjetnosti i dizajna, a zatim isprve upisao Akademiju. Upravo radi na izložbi koju priprema za 2020., a na kojoj će biti prikazana 1322 portreta narodnih heroja.
Kada biste mogli razgovarati s bilo kojim umjetnikom iz povijesti ili sadašnjosti, tko bi to bio?
To bi bio David Bowie u personi Major Toma. Pitao bih ga kakav je osjećaj sjesti u space shuttle i lansirati se na Mars. Mislim da je našoj likovnoj sceni potrebno jedno takvo lansiranje.
Kako biste u nekoliko riječi opisali svoje radove izložene na 5. bijenalu slikarstva?
Moj rad teži da bude progresivan ili hiperprogresivan. U likovnom i sadržajnom smislu. Važan mi je taj aktivan aspekt. Dva izložena rada dio su ciklusa “Sedam ofenziva” na kojem trenutačno radim.
U kojem biste prostoru voljeli vidjeti izložene svoje slike?
U galeriji SC-a.
Što vas trenutačno inspirira i kako ste odabrali motiv svog rada?
Partizanski filmovi i opća društvena klima koja vlada. Šire od toga na mene je dosta utjecala rock-kultura, posebice ona 60-ih godina kada je došlo do eksplozije kreativne i seksualne energije.
Čiji portret biste voljeli naslikati?
Već portretiram heroje NOB-a za svoj novi ciklus. Upravo slikam Boška Buhu.
Što vam je moto ili misao vodilja u radu?
“We can be heroes just for one day” Davida Bowieja.
Kako publika reagira na vaš rad?
Bilo je i pozitivnih i negativnih reakcija, posebice zbog teme kojom se bavim. Ali važno mi je da imam podršku kolega slikara i profesora. Jedan napad koji mi se posebno svidio bio je komentar da mene i mog mentora treba poslati na promatranje, a da mi slike treba zabraniti.
Oduvijek želite biti umjetnik?
Odmalena sam sanjao da budem glazbenik, ali nisam imao ambiciju naučiti note pa sam uzeo olovku i počeo crtati.