stvarna glumačka moć

Potraga za svinjom vratila je Nicolasa Cagea na slavne glumačke staze

Potraga za svinjom vratila je Nicolasa Cagea na slavne glumačke staze
15.11.2021.
u 12:02
Nove filmove recenzira filmska kritičarka Jelena Ružić.
Pogledaj originalni članak

Jedna od prvih asocijacija na Nicolasa Cagea nije njegov zlatni kipić, nego memeovi s njegovim likom kojima su zatrpana bespuća interneta. Koristeći facijalne ekspresije iz filmova, i to najčešće iz “Poljupca vampira” ili jednog od najvećih akcijskih uradaka devedesetih “Čovjeka bez lica”, Cage je postao predmet bezbrojnih šala. Njegove karakteristične grimase, preglumljavanje, dernjava, histerija, činjenica da, čini se, nema filter kada je u pitanju prihvaćanje uloga, pa čak i brojni filmovi koji nisu polučili uspjeh jaka su sjena od koje se ne vidi Cageova stvarna glumačka moć. Zato je sada tu “Svinja”, film koji ne baca samo drugačije svjetlo na Nicolasa Cagea nego koji u svojoj jednostavnosti donosi jednu tako dobro razrađenu, realnu i tužnu studiju o procesu žalovanja.

FILM RUŠI MITOVE

Službena povijest nam je lagala, svaki četvrti kauboj bio je crnac

Vesterni koje smo navikli gledati oblikovali su kolektivno mišljenje o kaubojima kao o bijelim pravednim osvetnicima koji se bore protiv drugih, opet bijelih kriminalaca, dok su Indijanci, čiju zemlju nemilosrdno koloniziraju ti isti bijelci, urlajući divljaci, a crnci tek posluga i robovi. Međutim, ti stereotipi u stvarnosti su bili daleko od istine, a povjesničari smatraju da je čak jedan u četiri kauboja na Divljem zapadu – bio Afroamerikanac. Stoga, htio je naglasiti Samuel, u ovom filmu ne radi se o još jednom mlakom hollywoodskom pokušaju ispravljanja nepravde i diversifikacije glumačke postave, već o čitavoj namjerno zaboravljenoj povijesti američkih crnih kauboja.

Rob živi u trošnoj drvenoj baraci daleko od gradske vreve i preživljava tako što zajedno sa svojom svinjom pronalazi tartufe. Iako je posao s tartufima očito unosan, Rob ne odustaje od svog melankoličnog asketsko-robinzonskog stila života. Njih dvoje žive ustaljenom rutinom koja je upotpunjena dobrim jelima i ogromnom količinom tišine, a jedina osoba koja posjećuje Roba je Amir, mladić koji kupuje vrijedne gljive i dalje ih prodaje chefovima u gradu.

Međutim, jedne noći nepoznati ljudi provale u Robovu kućicu, pretuku ga i otmu mu svinju. To ga natjera da nakon godina i godina napusti divljinu i uputi se u grad kako bi pronašao otmičare i vratio svoju svinju kući. U toj akciji pomaže mu upravo Amir, koji ga tu i tamo pokušava odgovoriti od poteza koje je naumio napraviti.

Rob je toliko predan pronalasku svinje da cijelo vrijeme – od prolaska kroz svojevrsni kluba boraca u gradskom podzemlju, do boravka u fine-dine restoranima čija je glavna zvijezda nekoć bio upravo on – hoda zapušten i prljav, sa skorenom krvi na glavi, a da mu to uopće ne smeta. No, unatoč tolikoj posvećenosti u pronalasku svoje ljubimice, on ni u jednom trenutku ne dolazi do trenutka srdžbe i bijesa koji bi od njega stvorili eventualno novog Johna Wicka. Umjesto toga, radnja filma nam postupno otkriva kako je Rob jednostavno toliko umoran od tuge koja ga nije napustila otkako mu je žena preminula i kako nema snage odgovoriti agresijom na nepravdu koja mu je nanesena.

On samo želi svoju svinju, a na nepravdu odgovara onim što pokvarene ljude najviše boli – nefiltriranom istinom. Povezanost i potreba za nekim ili nečim tijekom bolnog tugovanja i teške usamljenosti zadnji je put na velikim platnima bila ovoliko jaka kada su se Tom Hanks i Wilson našli na pustom otoku.

Osim toga, Robovo emocionalno putovanje od povrijeđenosti preko letargije i indiferentnosti do neopisive krhkosti jedno je od najboljih glumačkih ostvarenja ove godine u kojem je, ma kako šale na Cageov račun glasne bile, teško zamisliti ikog drugog.

1. Svinja (Cinestar)

Drama, V. Britanija, SAD, 92 min.

Režija: Michael Sarnoski

Glumci: Nicolas Cage, Alex Wolff

2. Čudesne gljive (Netflix)

Foto: Netflix

Da je priroda fascinantna, a njezina neljudska bića nevjerojatna, pokazuje i ovaj dokumentarac o bićima koja su negdje između biljaka i životinja, koja je bajkovito oživjela naratorica Brie Larson. Prvi dio filma koji je više okrenut biologiji puno je zanimljiviji od dijela u kojem priča o bolestima i osobnim ispovijestima nakon konzumacije halucinogenih gljiva preuzima glavnu riječ.

Dokumentarni, SAD, 81 min.

Režija: Louie Schwartzberg

Naratorica: Brie Larson

3. Tko nisko pada (Netflix)

Foto: Netflix

Ovaj “crni” vestern u kojem su se među glavnim Apašima našle dvije žene i jedna nebinarna osoba nemoguće je promatrati bez misli o (pretjeranoj) političkoj korektnosti koja klizi u obrnutu diskriminaciju. No, ako se zanemari taj trend u kinematografiji koji je ovdje u prvom planu, ostaje vrlo napet osvetnički vestern s efektnom glazbom u kojem su se spojili Leoneov i Tarantinov utjecaj.

Vestern, drama, SAD, 130 min.

Režija: Jeymes Samuel

Glumci: Jonathan Majors, Zazie Beetz

4. Pomoć (HBO)

Foto: HBO

Film koji gotovo dokumentaristički pokazuje s čime su se nosili zaposlenici staračkih domova na početku pandemije koronavirusa. Neizvjesnost, osjećaj da ih je sustav zaboravio, preopterećenost tek su neke od tema kojih se dotiče ovo ostvarenje u kojem Jodie Comer naprosto briljira. Nažalost, idući prema kraju, film se raspada zbog nepotrebnih elemenata koji odmiču od srži radnje.

Drama, Velika Britanija, 98 min.

Režija: Marc Munden

Glumci: Jodie Comer, Stephen Graham

Pogledajte na vecernji.hr

Još nema komentara

Nema komentara. Prijavite se i budite prvi koji će dati svoje mišljenje.