Danny Fingeroth obožavateljima Marvela najpoznatiji je po stažu urednika naslova “Spider-Man Family” i kao pisac “Darkhawka” i “Dazzlera”. Ostvario je i bogatu karijeru pisca nefikcijske proze u desetljećima od prestanka rada u Marvelu 1995., i s knjigama “Superman na kauču: Što nam superheroji stvarno govore o nama samima i našem društvu” i “Disguised as Clark Kent: Jews, Comics, and the Creation of the Superhero”. Dakle, pravi je čovjek za kompleksno pitanje kako su i kada stripovi o superherojima postali dio kulture, izašli iz carstva tinejdžera-štrebera i osvojili svijet? Odgovori su skriveni u imenu jednog Amerikanca – Stana Leeja, što Fingeroth jako dobro zna pa se 2019., samo godinu dana nakon Leejeve smrti u 95. godini, upustio u pisanje njegove iscrpne biografije “Marvel i ostala čudesa” koja je u izdanju Rockmarka upravo prevedena na hrvatski jezik.
Većina nas zna da je Stan Lee bio pisac stripova, urednik, umjetnički direktor, izdavač i izvršni direktor. Nije bio profesionalni crtač, za to su mu trebali umjetnici pa je surađivao s najboljima kako bi stvorio najpoznatije Marvelove superheroje. Autor je Spider-Mana, Hulka, Iron Mana, postao je zaštitni glas i lice ne samo Marvela već, htio ili ne htio, stripova općenito.
Rođen je kao Stanley Martin Lieber 1922. u New Yorku u obitelji siromašnih židovskih doseljenika iz Rumunjske, iste godine kad i Kurt Vonnegut i Jack Kerouac, usred doba jazza i prohibicije. Gutao je knjige i obožavao filmove te sanjao da će postati odvjetnik ili glumac. Sudbina je odlučila drukčije pa već krajem tridesetih, kao tinejdžer, mijenja ime (službeno će to učiniti desetljećima kasnije) i piše priče o slavnim osobama i reklamne materijale za Nacionalnu židovsku bolnicu prije nego što će kao 18-godišnjak u tvrtki “Timely Comics”, koja se bavila stripovima i bila u vlasništvu njegova rođaka, dobiti posao pomoćnog pisca Joeu Simonu i Jacku Kirbyju. U početku će im nositi kavu i sendviče, no ubrzo će postati pisac scenarija pa i urednik.
Međutim, ova biografija doista oživljava tek šezdesetih nakon smrti predsjednika Kennedyja, u vrijeme kada se potiče sukob u Vijetnamu, a mladi Amerikanci nalaze svojevrsno oslobođenje u ritmu Beatlesa i Motowna, u Muhammadu Aliju i likovima Marvela.
Lee, Steve Ditko i Jack Kirby tada spajaju svoje vještine i stvaraju likove čiji urođeni nedostaci ne samo da ih izdvajaju od idealiziranih, do tada poznatih dvodimenzionalnih heroja, već odražavaju nesavršenosti i samih mladih čitatelja pa i njihovih roditelja. Osmislili su “realističniji” pristup stripovima sa superjunacima koje su čitatelji prihvatili, a Lee je stripove brendirao imenom Marvel i zauvijek promijenio pop-kulturu. Naime, Lee se pitao što bi se dogodilo kada bi obična osoba dobila supermoći? Bi li joj to učinilo život boljim ili bi ga otežalo? Superheroje nije vidio kao nepogrešive bogove s drugog svijeta. Želio je priče o ženama i muškarcima s nedostatkom, nervozama i tjeskobama, koji su iznenada otkrili da mogu letjeti, rastegnuti se ili probijati kroz zid. Kao rezultat toga 1963. godine, valjda najinovativnije u životu Stana Leeja, pojavili su se Spider-Man, Dr. Strange, The Avengers i X-Men, kao i nove pustolovine Fantastic Four, koje su Lee i Kirby predstavili još 1961.
Njegovi heroji ne žive u Gothamu nego u New Yorku među ljudima, a konkretno Spidermana kreirao je prema sebi. Peter Parker je klinac koji je imao mnogo toga zajedničkog s tinejdžerom Stanom Lieberom – i Peter je bio na putu da otkrije samoga sebe, omiljena strina May i stric Ben nisu imali novca, no ipak su mu kupili mikroskop koji je želio, premda si to nisu mogli priuštiti. Priča podsjeća na Leejeve roditelje i priču s njegovim biciklom koji mu nisu mogli kupiti bez pomoći rodbine. Obojica su bili knjiški moljci, bistri, genijalni, ali nesigurni i neshvaćeni – sve do ugriza pauka.
Osim toga, Lee nije volio pomoćnike heroja pa ih je ukinuo. “Mrzio sam tinejdžere u stripovima jer su uvijek bili pomoćnici. I uvijek sam razmišljao kako nema šanse da bih se skompao s nekim tinejdžerom da sam superjunak”, govorio je. Dakle, ne samo da je našao formulu heroja koja pali kod čitatelja već je razvio i genijalnu poslovnu strategiju komunikacije s čitateljima putem Pisma čitatelja, Bullpen Bulletins. Namjerno ili prirodno, Stan Lee postao je živa inkarnacija Marvel Comicsa. Bio je glasnogovornik strip-industrije, odlično razumio moć masovnih medija i strip prebacio u formu serija, a potom i crtića te filmova. Jedna od Marvelovih uspješnica u labirintima Hollywooda bio je tako “Nevjerojatni Hulk” koji je postao središnji lik NBC-jeva televizijskog filma iz 1989., “The Trial of the Incredible Hulk”, a u kojem je Lee ostvario prvu cameo ulogu porotnika u zamišljenoj sudnici. Takvi “upadi” u filmove od tada mu postaju praksa.
Od Marvelova svemira i sebe učinio je celebrityje, u studio su mu dolazili diviti se redatelji poput Federica Fellinija i Alaina Resnaisa. Uspio je da studij engleske književnosti na Princetonu krsti Marvel Comics kao “mitologiju 20. stoljeća, a njega kao Homera nove generacije” i da ga fakulteti redovito zovu kao gostujućeg govornika.
Mnogo se u knjizi piše i o tome tko je što stvorio i tko je imao najviše koristi od Marvelovih kreacija te o njihovim unutarnjim sukobima, a Fingeroth je na 350 stranica praćenih fotografijama, intervjuima Leejevih suradnika i njega samoga, odlično razlučio istine od bezbrojnih mitova izgrađenih oko Marvelova svemira koje će biti posebno intrigantne zagriženim obožavateljima stripa. Autor Leeja ne štedi ni kontroverzija pa je na čitatelju hoće li ga knjiga uvjeriti da je Lee bio Shakespeare svog vremena ili izvanredan i šarmantan manipulativni frontman koji je imao mnogo sreće. U cjelini, ovo je obvezno štivo za svakoga tko želi razumjeti kako je Stan Lee doveo Marvel na vrh svjetske dominacije, a sebe upisao na visoku poziciju stvaratelja pop-kulture.
