Početkom prošle 2020. godine u francuskoj je javnosti itekako odjeknula prva knjiga urednice i redateljice, Parižanke Vanesse Springora “Pristanak”. Knjigu je upravo objavio OceanMore u prijevodu Tonke Baričević i pod uredničkom paskom Nataše Medved.
U “Pristanku” je Springora, rođena 1972. godine, otvoreno, gotovo do krajnosti opisala vlastitu seksualnu vezu s trideset i šest godina starijim poznatim i nagrađivanim francuskim piscem Gabrielom Matzneffom. Naravno, skandala ne bi bilo da u vrijeme kada je započela vezu s očito karizmatičnim Matzneffom nije imala samo četrnaest godina!? A s piscem koji je u svojim romanima itekako pisao i o seksu između maloljetnika i maloljetnica i puno starijih muškaraca (uključujući i seks za novac s azijskim dečkićima od jedanaest, dvanaest godina) Vanessu je upoznala majka na jednoj intelektualnoj večeri. Od trenutka kada su vraćali pisca u njegov stan i kada se on našao s tek propupalom nimfetom na stražnjem sjedištu mamina auta, trajala je dvogodišnja strastvena Vanessina veza s pedesetogodišnjakom kojeg je u tom razdoblju istraživala i policija zbog anonimnih prijava da održava nedopuštenu vezu s maloljetnicom. Ali, inspektori su bili uviđavni i više nego pristojni prema piscu čiji je prijatelj bio i tadašnji francuski predsjednik (Mitterrand) pa Matzneffu ništa nije dokazano, pri čemu mu je zdušno pomagala i mala Vanessa.
Ona je u pisca koji je bio stariji i od njenog oca (napustio je obitelj i nije se odveć brinuo za kćer) bila totalno zaljubljena. Imponirao joj je i tjelesnim iskustvom, asketskim izgledom, ali i impresivnom erudicijom i zanimljivim životom. Veza koja se odvijala redovito i u hotelskoj sobi, jer je piščev stan postao preopasan zbog ljubopitljivih očiju, pukla je u trenutku kad je Vanessa shvatila da nije jedina piščeva (pre)mlada muza i kad je počela doslovno čitati njegove romane čije su neke rečenice bile hladnokrvni opisi maloljetničke pornografije. Među ostalim, veza je pukla i zbog Vanessine ljubomore koju nije mogla kontrolirati jer je opsesija Matzneffom bila prejaka. Kada je u trenucima ljubavne krize, koja je mogla završiti i kobno, zatražila pomoć slavnog filozofa i Matzneffova mentora i prijatelja Émila Ciorana, strašno se razočarala. Dobila je, doduše, utješni čaj od Cioranove supruge, bivše glumice koja je odustala od svoje karijere kako bi služila geniju svog poznatog supruga, ali ništa više od toga. Ipak, Cioran ju je podučio da se mora podčiniti karijeri svog starijeg ljubavnika jer je to prirodno. Uostalom, Matzneff je veliki pisac, a ona samo školarka. I što tu nije jasno. Knjiga “Pristanak” Vanesse Springore ošamarila je francusku elitu, napose onu koja se voli nazivati ljevičarskom i liberalnom. I dokazala da se današnja Europa tektonski promijenila u odnosu na Europu sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je, čini se, jedno vrijeme sve bilo dozvoljeno, pa i seks s maloljetnicama. Jedan od stvarnih likova ove neobične i potresne knjige definirao je to ovako: u ono vrijeme književnost je bila ispred morala, danas je moral ispred književnosti.
Pojednostavljeno? Da. Ali u osnovi točno. Čemu će poslužiti “Pristanak”, memoarska knjiga koja nije do kraja posramila Matzneffa, koji navodno već dulje vrijeme živi u neimaštini, u stančiću koji mu je dodijelio grad Pariz te vjerojatno već odavno ne ide na svoja azijska seksualna turistička putovanja? Hoće li baš svi osuđivati Matzneffa, koji je o svojim iskustvima s nimfetama (i dečkićima iz Azije) uostalom i pisao u romanima i dnevnicima? Koji je pisao i peticije o nježnijem sudskom tretmanu dokazanih pedofila koje su potpisivali intelektualni francuski prvaci za koje mnogi misle da su savjest Francuske? I koji je još nedavno dobio uglednu francusku nagradu za esej, iako se u javnosti već desetljećima zna da je osvjedočeni pedofil koji o pedofiliji otvoreno piše. Uostalom, mrtvo-hladno je javno objavio i pisma koja mu je pisala četrnaestogodišnja Vanessa, a onda je i tu korespondenciju poklonio jednom centru koji skuplja ostavštinu velikih francuskih pisaca za buduća pokoljenja. Cinično? Ili kažnjivo i moralno krajnje nedopustivo?