Mnogi glumci odlučuju u jednom trenutku svojih karijera zaplivati i redateljskim vodama. Nedavno smo tako gledali odličan redateljski debi Ksenije Marinković, predstavu “Tvorničke postavke”, ali smo isto tako u nedjelju vrlo razočarani otišli iz Satiričkog kazališta Kerempuh nakon što smo vidjeli premijeru komedije “Kako druga polovica voli”, djela jednog od najizvođenijih suvremenih dramskih pisaca Alana Ayckbourna, ujedno i redateljski debi glumca tog kazališta Filipa Detelića.
Problem je ove predstave, koja je zapravo komedija zabune o tri bračna para uz jedan preljub i ponešto ljubavničkih pretenzija, to što u njoj režije ima u tragovima. Predstava je u svojoj realizaciji pojaviše nalik na vagon za rasuti teret po kojem svaki od šestero glumaca doslovno “vozi” u svom smjeru. Detelić je između ostalog napravio i početničku grešku i iz rada na predstavi izostavio dramaturga, čiji je doprinos ovdje nužno potreban, a u ulozi redatelja dozvolio je previše glumačke manire. Čini se tako da se na razradi svakog pojedinog lika nije previše radilo, baš kao ni na postizanju čarolije zajedničke glumačke igre, što se najviše vidi upravo u scenama večera u dvije različite kuće, gdje je ona i najpotrebnija.
Ovdje je sve bazirano na pošalicama, pokojem gegu, kao i podosta prizemljenoj kroatizaciji komada (prijevod i lokalizacija Damira Munitića) pa se tako, ni kriv ni dužan, u njemu našao i glavni urednik Nacionala. Premijerna publika reagirala je na glumački trud s podosta smijeha, ali osnovni dojam predstave je da svaki od glumaca u svojoj ulozi tek solira i na sceni koristi neke svoje “finte”.
Sličan blijedi dojam ostavljaju i ostali autorski dijelovi predstave: scenografija Matije Blaškovića, kostimografija Vedrane Rapić, glazba Marija Mirkovića, kao i svjetla Aleksandra Mondecara, koja redatelj između ostalog (2023. godine?!) koristi kako bi mrakom na sceni odredio kraj određenih prizora.
Naravno, Filip Detelić tumači i glavnu mušku ulogu, a uz njega su na sceni: Nataša Kopeč, Mia Anočić-Valentić, Marko Hergešić, mlada Josipa Anković i Matija Šakoronja. Od svih šestero glumaca jedino je Mia Anočić-Valentić autentična u ulozi žene izmučene kućanstvom i malenim djetetom, dok joj muž šara uokolo, posebno u scenama velikog sloma, ali i to bi bilo mnogo bolje da se drugačije radilo na međusobnoj interakciji glumaca.