Poezija Vladimira Visockog, jedne od najblistavijih i najkarizmatičnijih figura ruskoga kulturnog života iz sovjetskoga razdoblja, prevedena je prvi put na hrvatski jezik i objavljena u prestižnoj biblioteci Vrhovi svjetske književnosti u izdanju Školske knjige. Dvojezično, rusko-hrvatsko izdanje Moj cilj – horizont, u prijevodu akademika Luka Paljetka, izboru ruske glumice i pjesnikinje Natalije Vorobjove Hržić i pod uredničkom palicom Miroslave Vučić predstavljeno je javnosti u petak, 18. rujna, u dvorištu zagrebačkoga Muzeja za umjetnost i obrt.
O Vladimiru Visockom i njegovu svestranom talentu, zahvaljujući kojemu je glumio u slavnom Teatru na Taganki i na filmu, pisao poeziju i prozu te ostvario blistavu kantautorsku karijeru, govorili su predsjednik Upravnog odbora Školske knjige dr. sc. Ante Žužul, veleposlanik Ruske Federacije u Republici Hrvatskoj Anvar Azimov, akademik Luko Paljetak, pjesnikinja i glumica Natalija Vorobjova Hržić i urednica knjige Miroslava Vučić. Izvorne stihove Vladimira Visockog čitala je Natalija Vorobjova Hržić, a prijevod stihova prevoditelj Luko Paljetak i glumac Vedran Mlikota. Uzvanici su prije samog početka predstavljanja uživali u audiozapisu nastupa Vladimira Visockog sačuvanom za vječnost na CD-u Bal maskarad.
Bard hrvatskoga pjesništva akademik Luko Paljetak jedini je stranac kojemu je dodijeljeno članstvo u Ruskoj akademiji književnosti, pa stoga nije čudno što je Visockog vještinom svojega prijevoda učinio pjesnikom koji od danas pjeva na hrvatskom jeziku, kazao je dr. sc. Ante Žužul istaknuvši da je Visocki u pjesniku Paljetku dobio svoj izvorni autorski glas.
Predsjednik Upravnog odbora Školske knjige podsjetio je na važnost velikoga kulturnog projekta Vrhovi svjetske književnosti, koji je utemeljio s akademikom Vlatkom Pavletićem u želji da ta biblioteka postane hrvatski zavičaj najboljih djelā velikana svjetske književnosti.
„Danas je ova biblioteka obogaćena pjesnikom Vladimirom Visockim, čuvarom duha velikoga ruskog naroda. U biblioteci Vrhovi svjetske književnosti uskoro će se pojaviti knjige velikih ruskih književnika Sergeja Jesenjina, Mihaila Ljermontova, Ane Ahmatove i Osipa Mandeljštama“, izjavio je Žužul te najavio i izlazak knjige memoara Strah i nada, sjećanje Nadežde Jakovljevne Mandeljštam na supruga Osipa Mandeljštama, jednoga od najvećih ruskih pjesnika 20. stoljeća koji je ubijen u staljinističkim čistkama.
Osvrnuvši se na petogodišnje razdoblje koje je proveo u Hrvatskoj, veleposlanik Ruske Federacije Anvar Azimov naglasio je da su ključnu ulogu u međusobnom povezivanju dvaju slavenskih naroda odigrali znanstvenici i kulturni djelatnici, pjesnici i pisci, režiseri, filmski i kazališni glumci.
„Hrvatski čitatelji nisu imali prilike upoznati se sa stvaralaštvom mnogih autohtonih sovjetskih pjesnika druge polovice 20. stoljeća. Posebno mjesto među njima pripada sjajnoj i eksplozivnoj poeziji neponovljivoga pjesnika buntovnika, kantautora, kazališnoga i filmskoga glumca, jedinstvene ličnosti – Vladimira Visockog. Njegovo nenadmašno poetsko i pjesničko stvaralaštvo ubraja se u zlatni fond ruske poezije“, napomenuo je Anvar Azimov i istaknuo da je prerano preminuli ruski umjetnik napisao 600 pjesama te da je umro u 42. godini.
Unatoč kratkome životu (1938. – 1980.), Visocki je, prema riječima autora pogovora u knjizi Ivana Golubničija, postigao tako puno da bi se njegovim djelima moglo ispuniti nekoliko života i sudbina. „Vladimir Visocki do današnjega je dana, u odnosu prema vanjskome svijetu, zajedno sa Sergejem Jesenjinom i Nikolajem Rubcovom, ostao ruski nacionalni genij pjesničke riječi, a za Rusiju jedan od duhovnih putokaza uz čiju pomoć Rusi uče razumijevati i osjećati sami sebe“, ocijenio je Golubničij.
Na sceni Teatra na Taganki i u suradnji sa slavnim ravnateljem i redateljem Jurijem Ljubimovim Visocki je odigrao mnoge uloge među kojima su najpoznatije Galileo (Život Galilejev), Hamlet (Hamlet) i Hlopuša (Pugačov). Glumio je u više od 25 filmova, a najveću popularnost priskrbili su mu Mjesto susreta izmijeniti se ne smije, Vertikala, Intervencija, Služila su dvojica drugova i Loš dobar čovjek.
Nakon njegove smrti dugo se raspravljalo o mjestu koje Visocki zauzima u ruskoj i svjetskoj kulturi i o tome što je bio više, pjesnik ili glumac. Danas je posve jasno: Visocki je umjetnička pojava bez presedana, kolosalna figura koja u suvremenim anketama o najpoznatijim i najutjecajnijim Rusima zauzima drugo mjesto, odmah iza Jurija Gagarina, prvog čovjeka koji je letio u svemir.
Pjesnik kojega suvremena ruska kritika svrstava uz bok Josifu Brodskom bio je miljenik svih slojeva ruskog naroda. Vrhunskim glumačkim izvedbama, a pogotovo svojim hrapavim muževnim glasom i ekspresivnom, nenadmašnom izvedbom vlastitih stihova osvojio je milijune poklonika. Tek je posthumno doživio i službeno priznanje: od 1990. objavljeno je nekoliko desetaka svezaka sabranih djela poezije i proze Vladimira Visockog, ikone poststaljinističke kulture.
„Vladimir Visocki ni u najluđim snovima nije mogao zaželjeti takvu stručnu ekipu koja bi njegovo djelo tako nadahnuto prevela, uredila i prvi put objavila na hrvatskom jeziku. Paradoksalno je to da se prevođenje i uređivanje ovoga zahtjevnog izdanja poklopilo s nadirućom depresijom zbog lockdowna i ostalih nemira našega novoga normalnog nakon zagrebačkog potresa. Čitanje stihova ovoga pjesnika bilo je pravo malo sunce koje nas je tada grijalo. Bez zdušne pomoći i stručne suradnje dr. sc. Dubravke Pleše, dr. sc. Irine Mironove Blažine te moskovsko-zagrebačke pjesnikinje i glumice Natalije Vorobjove Hržić ovo dvojezično izdanje ne bi bilo ovako uspješno“, poručila je urednica izdanja i biblioteke Vrhovi svjetske književnosti Miroslava Vučić.