Nakon niza godina, točnije antičke drame Elektra, konačno je Splitsko ljeto dobilo punokrvnu ambijentalnu kazališnu predstavu, Eshilovu Orestiju koja je premijerno u režiji Dejana Projkovskog izvedena na bogomdanoj lokaciji za takvo djelo, obroncima Mosora pokraj Sitnog Gornjeg.
Do njega smo, zbog očekivanih problema s parkiranjem, trebali doći autobusima. Polazak u 18.30 sa stajališta u Sukošanskoj ulici na koje su mahom stariji, jer oni i čine premijernu publiku, došli čak pola sata ranije.
Temperatura oko 36 stupnjeva, gori nebo, gori asfalt. Dotjerane dame i gospoda s bocama vode i lepezama. Traži se doslovce centimetar hladovine, savršena je pod krošnjom kostele na suprotnoj strani ceste pod kojom su se neki već nagužvali. Poredani Prometovi žuti autobusi na kojima ne piše “izvanredna vožnja” ili nešto slično. Do nas grupa stranaca, čini se Kinezi, a možda i Vijetnamci? Zar i oni idu na Mosor, pitaju neki.
– Ma samo da uđemo u autobus, crknit ćemo od vrućine. A šta nas čeka gori? – svi nešto sebi u bradu grintaju. Napokon se vrata otvore. Ludilo, bus je rashlađen. Svi sretni krećemo.
– Šta si ono rekla, da predstava traje tri sata. ‘Ko će izdržat? Ima li gore vode? Kad si zadnji put bija na Mosoru? Bit će u osnovnoj školi kad si s učiteljicon iša na izlet. Evo sedan uri brzo, a do pet san bila u moru... Ko zna šta nas čeka gori?
Vozimo se uzbrdo, žestoka okuka, ne može vozač okrenuti. Treba do prve širine. Okret za gotovo 180 stupnjava pa dalje. Opake serpentine. Nekoliko sekundi tišine, a onda se čuje:
– Pogledaj ovi pogled! Ala lipote! Fantastično je.
– Kakvi pogled? Ti nisi normalna. Ti si avanturiskinja. Umrla san od straha. Zatvorila san oči. Samo da izađen. Di smo ovo?
– Ma gledaj. Moran ovo slikat. Fantazija. Di san stavila mobitel? Split nan je na dlanu. Nikad ovo nisan doživila, a prošla san cili svit. Kako ću slikat kad mi sunce tuče u glavu...
– Ima li još puno do gori? Veselo, nema šta. Spli’ski...
Malo dalje od zgrade na kojoj piše Mjesni odbor Gornje Sitno stajemo. Treba pješačiti tristotinjak metara. Gospođe u visokim petama nabadaju između kamenčića tražeći mrvicu zemlje. Kombi HNK Split vozi one koji ne mogu hodati. Na pola puta do pozornice “okrepa” – voda. Pogledavamo tko je došao, a tko od “inventara” ovakvih događanja nije.
– Više san svita vidija ovde nego cilo lito – otkriva mi prijatelj koji godinama živi u Zagrebu dodajući: “Ovo je moj Split, ovi ljudi ovde.”
Nešto je iza 20 sati. Predstava počinje, Sunce taman zalazi. Puca pogleda na more, na grad, na otoke. S desne strane sure stijene Mosora. Puno je pijeska na pozornici. Izgorena stabla. Napravili su i bazen. Ambijent prelijep. Izmišljen. Nogometnim rječnikom, jednostavno neopisivo. To valja doživjeti.
Trilogija nazvana po Orestu, Klitemestrinu i Agamemnonovu sinu, prati posljednji ciklus u nizu krvnih osveta unutar obitelji Atrida. Traje tri sata, s jednom pauzom. Gledatelja drži prikovanog. Predivan prostor, primjerena scenografija stopljena s prirodom (Valentin Svetozarev), sjajna glazba (Goran Trajkoski), pogođena kostimografija (Mladen Radovniković), vrsna glumačka ostvarenja. Odličan projekt, jako uspješno i dojmljivo.
Oduševljena publika višeminutnim pljeskom nagradila je splitski dramski ansambl i sve koji su u složenom i prilično zahtjevnom projektu sudjelovali.
Jasen Boko napravio je odličnu dramaturgiju na koju se oslonio redatelj Dejan Projkovski donijevši nam pravu ambijentalnu predstavu koja u trećem dijelu komentira što se događa tisuće godina otkako je drama napisana. Redatelj govori o bogovima koji i danas žive u europskim središtima, a zbor je narod koji prosvjeduje, no pitanje je sluša li ga itko. Otvara pitanja što je demokracija, što su izbori.
Ksenija Prohaska igra Klitemnestru, Siniša Popović Agamemnona, Goran Marković Egista, Marjan Nejašmić Banić Korovođu, Mijo Jurišić Orestu, Petra Kovačić Pavlina Elektru, Anastasija Jankovska Kasandru, Elvis Bošnjak Stražara, Nikša Arčanin Apolona, Zdeslav Čotić Glasnika, Zorana Kačić Čatipović Atenu, a dio Kora Vanda Boban Jurišić, Đana Kuzmanić, Ana Gruica, Danijela Vuković, Luka Čerjan, Davor Pavić, Ivan Baranović i Stipe Radoja. Orestija, impresivna predstava na Mosoru, mora se doživjeti!