Premijera u HNK: 'I konje ubijaju, zar ne?'

“Ne mogu se suočiti s istinom da nisam ništa”, kaže “junakinja” romana, filma i odnedavna predstave zagrebačkoga HNK “I konje ubijaju, zar ne?” H. McCoya. Ivica Boban režirala je i preuredila predstavu za naše vrijeme i naše kazalište. Kako je nedavno bio i film na televiziji, knjigu ćete teško pribaviti u knjižnicama.

Eto, što kazalište može. Ivica Boban, koja je i sama karijeru počela kao plesačica, pa potom glumica, da bi postala jednim od upornjaka hrvatskoga kazališta, studentima Akademije i zvijezdama HNK ponudila je žestok, opasan i naporan posao. Dva sata tridesetak ljudi u nemilosrdnom plesnom maratonu izgara na sceni. Pjevaju, plešu, glume, premeću se preko glave, savijaju se, sve kako bi preživjeli.

Predstava je vrlo jasna metafora glumačkog života danas, ali i života svakog pojedinca suočenog s neizbježnim. A to neizbježno je promašen život, siromaštvo, život bez ljubavi, smrt. U tom okružju treba zabavljati publiku, trčati s probe na snimanje sapunice, “Ples sa zvijezdama”, odgajati djecu... Možda je od same predstave još potresnija reakcija mladih glumaca u publici koji su žustro bodrili pljeskom svoje kolege.

Ivica Boban je neprestance mijenjala očišta, tako da smo povremeno bili publika “Plesa pod zvijezdama”, a trenutak potom u HNK smo svjedočili dramatičnom progonu glumaca koji gube vlastitu svrhu u svijetu koji glumca pretvara u plesača, a političara u glumca...

Iako u HNK Drami uvijek (!) nedostaje proba više, ovaj je put Ivica Boban to uprizorila. Vanja Matujec puna energije, Hana Hegedušić lijepa, raspjevana, Ivana Boban radišna, neuništiva, Alma Prica posve darovana publici i predstavi, Jasna Bilušić na pravome mjestu u pravo vrijeme... Žarko Potočnjak u pametno osmišljenoj i odigranoj ulozi starice zakoračio je u novo i svježe u svojoj karijeri. Svakako gledati, pa smijati se pa i sa suzama u očima. Suosjećati i prepoznati sebe i drugoga u predstavi koja je korak dalje od knjige.