Zvonimir Majdak, hrvatski književnik (Zrinska kraj Grubišnoga Polja, 26. I. 1938), preminuo je u 79. godini života.
Književnu karijeru započeo je pjesmama (Tip na zelenoj livadi, 1960; Ukleti motociklist, 1963). Uređivao je časopise Republika i Polet te biblioteku stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost...
Pisao je i televizijske drame, feljtone, kritike i putopise, ali se nadasve afirmirao kao pripovjedač. Romanom Bolest (1964) započeo je ciklus egzistencijalističkih proza u kojima se alegorijski tematiziraju problemi života u urbanoj sredini. Pripadaju mu i romani Kćerka (1985), Starac (1988), Lugarnica (1990) i Krevet (1990).
Majdak je i jedan od začetnika tzv. proze u trapericama. U kultnome romanu Kužiš, stari moj (1970), koji je doživio uspješnu kazališnu i filmsku premijeru, uveo je zagrebački žargon s izrazima karakterističnima za mladi naraštaj. Junake odlikuje pobunjeničko stajalište prema svijetu i njegovu klišejiziranom jeziku, suprotstavljanje starijemu naraštaju, poricanje čvrstih društvenih struktura i svakog oblika kanonizirane kulture.
Autsajdersku poziciju središnjega lika prate i romani Stari dečki (1975) i Gadni parking (1980). U nekoliko romana parodira se trivijalna matrica (Pazi, tako da ostanem nevina, 1971; Marko na mukama, 1977; Biba, okreni se prema zapadu, 1982). Bliska mu je i tema vezana uz ljude i događaje koji čine povijest u nastajanju (Tiha jeza, 1975; Muška kurva, 1986; Umrijeti u Tuškancu, 1992; Tajna trga N, 1993).
Zvonimir Majdak je bio i stalni sudionih Natječaja za kratku priču Večernjeg lista, a njegove su priče u antologiji ne samo ovog natječaja nego i cijelog žanra.
Prvu nagradu u sklopu Natječaja dobio je daleke 1973. godine - prvu nagradu za priču "Tatek II", a slijedila je nagrada u sklopu 15. Natječaja za kratku priču Večernjeg lista. Te 1980. godine, žiri, kojim je predsjedavao Fadil Hadžić, dodijelio mu je drugu nagradu za njegovu priču "Cico Zagrepčan protiv pustinjskog štakora". Majdak je kratke priče slao u dalje, sudjelovao i u javnom čitanju kratkih priča Večernejg lista, a 2008. godine ponovo je pobijedio s pričom "Apokrifna povijest Zagreba, kratka".
Više romana napisanih u žanru pornografskoga romana (Baršunasti prut, 1987; Gospođa, 1988; Ševa na žuru, 1989; Ponovo sam nemoralna i pokvarena, 1996; Želim još puno puta, 2001; Fircigerice, 2010) objavio je pod pseudonimom Suzana Rog. Majdakovi romani slijede zakone vladajućih proznih modela vremena u kojem su nastajali.
Početna egzistencijalistička koncepcija iz 1960-ih, zamijenjena je u 1970-ima prozom u trapericama ili tzv. frajerskom prozom, a u 1980-ima i 1990-ima može se govoriti o žanrovskoj hibridnosti.
Neovisno o tome kojemu modelu pripadali, u Majdakovim se romanima redovito prepoznaje težnja za lakim fabuliranjem kojim se nastoji približiti čitateljskoj publici. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo za 2014.
Izraze sućuti obitelji preminuloga književnika Zvonimira Majdaka uputio je i predsjednik Vlade Andrej Plenković. U izrazu sućuti stoji:
"S tugom sam primio vijest o odlasku našega velikog i uglednoga hrvatskog književnika, gospodina Zvonimira Majdaka. Majdakovo pero pjesnika, feljtonista, dramaturga i nadasve vrsnoga pripovjedača obilježilo je čitavo proteklo stoljeće hrvatske književnosti. Pamtit ćemo ga kao urednika knjižnice stranih pisaca u nakladničkoj kući Mladost, urednika časopisa "Republike" i "Poleta" te, napose, po kultnome romanu"Kužiš stari moj", kao začetnika proze u trapericama, koja je karakterističnim i pitkim gradskim žargonom približila i povezala naraštaje mladih s generacijama njihovih roditelja. U ime Vlade Republike Hrvatske i osobno, upućujem Vam izraze sućuti i dubokoga poštovanja."
Sućut obitelji!