Hrabro. Solidno. Emotivno. Ako se "Dražen" može opisati u tri riječi, to bi bile ove tri. Igrani film o "našem malom" koji potpisuje Danilo Šerbedžija sigurno je jedno od onih ostvarenja o kojem će baš svatko imati nešto za reći. Zašto se nije prikazala čuvena utakmica Šibenke i Bosne iz '83. ili ona s finala Olimpijskih igara u Barceloni iz '92.? Zašto je premalo Šibenika? Zašto je ovo više romantična priča između Dražena i Renate nego što je priča o njegovoj karijeri? Zbog tih i svih drugih sličnih pitanja i (kvazi)kritika koja služe isključivo za nekonstruktivno rondanje, "Dražen" je hrabar film.
Slična je kob (a i hrabrost u stvaranju) zadesila i "Bohemian Rhapsody", biografski film o Freddieju Mercuryju. Zašto se nije spomenula turneja "A Kind of Magic", zašto nije detaljnije prikazano Freddiejevo koketiranje sa žanrovima i njegov muzički rast, nego se sav naglasak stavio na njegov odnos s bendom i s partnerima koje je imao, zašto ovo ili ono… Odgovor na "Dražen&Freddie" grintanja zapravo je jednostavan: i Dražen i Freddie su toliko bogatih biografija i od toliko velikog značaja za svoje zajednice i mikrokozmose da je jednostavno nemoguće prikazati baš svaku sekundu života. U svojim produkcijskim okvirima ovdje je napravljen dobar posao i izvukle su se točno one stvari koje su bile potrebne da se ispriča Šerbedžijin "Dražen"; autori oba filma donijeli su svoje viđenje protagonista stavivši akcent na njihove karaktere zbog čega su oba ova ostvarenja više portreti nego što su isključivo sportski ili glazbeni filmovi koji prate famozne karijere. Jer, na kraju, nije Dražen bio svoja karijera. Bio je i ostao mnogo više i to je ovdje i više nego jasno prikazano. Koga pak zanima "činjeničnija" priča o Draženu, neka pogleda dokumentarni film Ivane Guberine "Naš mali".
"Dražen" sigurno ima svojih mana. Početak u svom nostalgičnom koloritu i sa sjajnim Tonkom Stošićem, koji glumi mladog Dražena, sigurno je najbolji dio filma. No kako se radnja razvija, dramaturški kvaliteta opada. Dio kada Renata (Romina Tonković) ostavlja Dražena (Domagoj Nižić), kao i cijela "američka epizoda" jako je mlako prikazani. Kao i epizoda kada Dražen hazarderski bane svojima doma za Božić. Također, scene u kojima se Nižić pojavljuje pokraj Zrinke Cvitešić, koja tumači Draženovu majku Biserku, naprosto ga "pojedu". Cvitešić je toliko dominantna i suverena u svojoj ulozi da još više dolazi do izražaja manjak karizme kod glavnog glumca. U svom kontekstu i okvirima, "Dražen" je ipak solidan. I ono što je najvažnije, film neupitno uspijeva donijeti toplu emociju. Zadnja scena će "zakucati" i pokazati svu vrijednost ove priče o Draženu. Pa, tko god želi uroniti u lijepu emotivnu priču, "Dražena" treba pogledati nikako drukčije nego "jedan na jedan", dakle u prepuštanju čaroliji igranog filma i bez prevelikog opterećivanja činjenicama.
Novi film Agnieszke Holland "Zelena granica" premijerno je prikazan u Veneciji, u kojoj je dobio Posebnu nagradu žirija. Priča je to o imigrantima koja je u Poljskoj digla puno prašine, posebice među ultrakonzervativnim desnim političkim opcijama koje su film oštro osudile te čak, dok su bile na vlasti, i ograničile njegovu kinodistribuciju. "Zelena granica" slijedi nekoliko odvojenih priča koje se ovlaš dodiruju. Tu je učiteljica engleskog iz Afganistana, obitelj iz Sirije te mladi granični policajac. Migranti iz Afganistana i Sirije stigli su u Bjelorusiju, odakle im je cilj ući u Poljsku. Međutim, ne uspijevaju se probiti dalje od pograničnog područja, odakle ih poljski policajci stalno vraćaju u Bjelorusiju, da bi ih nakon nekoliko dana bjeloruski prebacili natrag u Poljsku. Film donosi snažnu priču na koju je teško ostati ravnodušan. Kao poseban pojačivač dojma tu je crno-bijela tehnika u kojoj je film snimljen i zbog koje pojedine scene (kao ona u kojoj se dijete na putu do boljeg života utopi u močvari) izgledaju još surovije. "Zelena granica" ima nekoliko bljeskova zaista dojmljivih scena, no zbog prevelike minutaže nemoguće je izbjeći dojam razvodnjenosti koji umanjuje efektnost ovog filma. Drama, Poljska, 152 min Režija: Agnieszka Holland Glumci: Jalal Altawil, Maja Ostaszewska2. Zelena granica (Nezavisna kina)
