Malo je naroda u Europi čija je povijesna sudbina toliko isprepletena kao sudbina Hrvata i Mađara. Ugarski je kralj Ladislav Sveti utemeljenjem zagrebačke biskupije udario temelje razvoju današnjega glavnoga grada Hrvatske. Njegov je nasljednik Koloman 1102. okrunjen za kralja Hrvatske i Dalmacije u Biogradu na Moru te je od toga povijesnog trenutka počela postojati ugarsko-hrvatska državna zajednica, koja se opstankom do 1918. pokazala najduljim državnim suživotom u Europi.
Kulturne točke dodira dvaju naroda obrađene su u Klovićevim dvorima još 2020. godine velikom mađarsko/hrvatskom izložbom "Ars et virtus Hrvatska – Mađarska. 800 godina zajedničke kulturne baštine". Svoju dobru suradnju Klovićevi dvori i Muzej lijepih umjetnosti i Mađarska nacionalna galerija iz Budimpešte nastavljaju sad zajedničkom izložbom "Ideal i stvarnost: prvo zlatno doba mađarskog slikarstva i začeci hrvatske moderne umjetnosti" koja se sutra otvara na Gornjem gradu.
Posjetitelji će imati priliku upoznati se s monumentalnim remek-djelima iz najznačajnijih mađarskih muzejsko-galerijskih institucija koja su u prigodi ove kulturne razmjene prvi put u tolikom broju, njih čak 80, ekskluzivno napustila svoje matične prostore. Izložba je smještena na drugi kat Klovićevih dvora, sve umjetnine stigle su u Zagreb, a riječ je o golemim, monumentalnim slikama, od kojih su neke dimenzija 2x2 metra, uokvirene u prekrasne originalne historicističke okvire s puno ukrasa pa teže i 160 kg. Odabrani umjetnici u mađarskoj i hrvatskoj selekciji te njihova djela svjedoče o neponovljivom razdoblju kulturnog prosperiteta kada su Beč, Budimpešta pa i Zagreb postajali prave kulturne prijestolnice. Upoznat ćemo radove Mihályja Munkácsyja, Pála Szinyeija Mersea, Lászla Mednyánszkyja, Viktora Madarásza, Gyule Benczúra, Bertalana Székelyja, Károlya Lotza, Lászla Paála, Lajosa Deáka-Ébnera i Tivadara Zemplényija. Sve vrhunski umjetnici školovani u Beču, Münchenu i Parizu, kozmopolitska vrsta umjetnosti koja nosi zajednički srednjoeuropski pečat.
– To je izložba kojom Mađarska u biti slavi predsjedanje Vijećem Europske unije i rezultat je davne ideje da se kod nas predstavi slikarstvo mađarske i svjetske likovne zvijezde Mihályja Munkácsyja. No kako smo u međuvremenu napravili spomenutu izložbu "Ars et virtus" kojom smo prikazali sva stoljeća koja su vezala naše zemlje, Mađari su odlučili ovu izložbu napraviti posebno za nas i na njihovo inzistiranje pridružili smo i naše slikare moderne. Odabrala sam stoga tridesetak najpoznatijih hrvatskih slika tog perioda, dobro poznatih našoj publici, ali s obzirom na to da objavljujemo dvojezičan katalog izložbe, važno je da se i naši umjetnici predstave uz mađarske, što je odlična međunarodna valorizacija. I mogu reći da su naši al pari mađarskim majstorima i možemo biti samo ponosni – kazala nam je dr. sc. Petra Vugrinec iz Galerije Klovićevi dvori, koja je, uz Réku Krasznai iz Muzeja lijepih umjetnosti u Budimpešti, autorica izložbe, dok je kustosica izložbe Iva Sudec Andreis.
Izložba će biti popraćena opširnim tekstovima i legendama s obzirom na to da su to umjetnici čije biografije kod nas nisu toliko poznate iako su u vrijeme kada su živjeli imali intenzivnu suradnju s hrvatskim slikarima.
– Riječ o najvrednijim umjetninama mađarske nacionalne umjetnosti, a posebno mjesto svakako ima slika "Osuđenička ćelija" Mihályja Munkácsyja iz 1880. godine. Ona je i zahtjevna za postavljanje jer teži više od sto kilograma, a sam autor njihova je najveća zvijezda koja se afirmirala u Parizu. Ta slika nagrađena je i na Pariškom salonu – ističe Petra Vugrinec.
Što se tiče hrvatskih slikara, zastupljeni su Antun Aron, Joso Bužan, Ivan Tišov, Nikola Mašić, Bela Čikoš-Sesija, Vlaho Bukovac, Mato Celestin Medović, Emanuel Vidović, Menci Clement Crnčić, Dragan Melkus, Oton Iveković.
Opet ćemo tako na izložbi vidjeti "Kirku" Bele Čikoša-Sesije koja se inače nalazi u fundusu Mađarskog muzeja lijepih umjetnosti, a nekoć je bila izložena u mađarskom veleposlanstvu u Londonu. Nisu odoljeli ni ponovnoj posudbi Bukovčeve "Dubravke" i Medovićevih "Srijemskih mučenika", slika koje je na Milenijskoj izložbi u Budimpešti 1896. godine otkupila mađarska vlada i danas su u mađarskom fundusu.
– U hrvatskoj selekciji odabrala sam i neke slike koje do sada nisu bile viđene, poput novootkrivenoga prekrasnoga Medovićeva "Vrijesa" iz kolekcije Kallay, a istaknula bih i monumentalnog Crnčića koji do sada nije viđen. Prava je senzacija i "Ulazak Krista u Jeruzalem", velika slika Ivana Tišova iz 1897., koja se inače nalazi u Grkokatoličkom sjemeništu prekoputa Klovićevih dvora, u Ćirilometodskoj ulici. Slika je to s puno figura na kojoj je u jednom liku ovjekovječio i našu slikaricu Slavu Raškaj, i ona do sada nije bila izlagana – otkriva Petra Vugrinec.
Što se tiče povijesnoga konteksta vremena u kojem su nastala izložena djela, početka 19. stoljeća, Kraljevina Ugarska dio je Habsburške Monarhije. Reformistički pokret u Mađarskoj, koji je počeo u 1820-im godinama, potaknuo je razvoj nacionalne svijesti. Tijekom razdoblja reformi postavljeni su zahtjevi za niz važnih promjena, koje su zakonodavno potvrđene 1848. godine (Travanjski zakoni). Ostale prekretnice uključuju 1823., kada je napisana mađarska nacionalna himna, i 1844., kada je mađarski usvojen kao službeni jezik. Godine 1868. sklopljena je Hrvatsko-ugarska nagodba, kojom je mađarska politička elita priznala Hrvatsku kao političku naciju. Hrvatska i Slavonija dobile su punu autonomiju na području unutarnjih poslova, hrvatski je postao službeni jezik u unutarnjoj javnoj upravi, a u Zagrebu je osnovana neovisna hrvatska vlada na čelu s banom.
Stoga, nakon izložbe "Ars et virtus" koja je pružila presjek kontinuiranih spona dviju zemalja tijekom kulturno-umjetničke prošlosti, ovom izložbom i usporedbom tematsko-stilskih odrednica slikarstva Mađarske i Hrvatske uviđamo sličnosti i razlike percepcije istoga trenutka na različitim prostorima, dobivajući slikovit, u doslovnom smislu riječi, uvid u stilsko-tematske istoznačnosti dvaju umjetničkih svjetova. Izložba će biti otvorena do 19. siječnja iduće godine.