Queen – ovo će biti godina rocka u baletnim papučicama

Ako je Rolling Stones doveo u London zvuk Delta bluesa, onda je Queen u britanski rock doveo Metropolitan Operu.

Otprilike tako bi se, četrdeset godina nakon što je grupa počela snimati svoj debi album, moglo sumirati što su Queen napravili za rock. Konstatacija je, dakako, pojednostavljena, ali činjenica je da je Queen postao jedan od najvećih bendova u povijesti rocka, a da pritom članovi nikada nisu gledali na sebe kao na spasitelje ili budućnost rocka. Dali su rocku novu kap svježine uvođenjem teatarskih, showmanskih, gotovo aristokratskih elemenata. Nadasve su bili veliki radnici, posvećeni svakom detalju i to u pjesmama koje su uvijek bile mišljene ambiciozno, nekoliko metara iznad zemlje, pa čak i kada se radilo o jednostavnijem hard-rocku kao na njihovim ranim albumima. O “Bohemian Rhapsody”, njihovoj zaštitnoj pjesmi, da ne govorimo. Stoga bubnjar benda Roger Taylor, koji dan-danas dobiva tri milijuna funti godišnje na račun tantijema, nije nimalo isprazan kada kaže: – Zaslužili smo to svojim teškom radom.

Četrdeset godina nakon potpisivanja prvog diskografskog ugovora u njihovoj se povijesti otvara novo poglavlje. Godina 2011. proteći će u Queenovu znaku, s reizdanjima svih službenih studijskih albuma, novim kompilacijama i raznim akcijama poput aktualne londonske izložbe s opremom i memorabilijom grupe.

U sjeni hitova

Diskografska izdanja pojavljivat će se u valovima do kraja godine, a prvo slijedi već sljedećeg tjedna, 13. ožujka. Riječ je o kompilaciji “Deep Cuts” s manje poznatim pjesmama s prvih pet albuma koji su ostali u sjeni. Queen, naime, nikada nije bio bend od singlova, nego bend koji je u studio ulazio s konceptom cijeloga albuma.

Tek kada bi album bio gotov, onda bi izabrali dvije ili tri pjesme za koje su smatrali da najbolje predstavljaju i plasirali ih kao singlove. Tako u sjeni hitova ostale mnoge odlične pjesme koje će se naći na ovom albumu: “My Fairy King”, “Ogre Battle”, “I’m In Love With My Car”, “Stone Cold Crazy”, “Tenement Funster”, “Flick of the Wrist”, “Lily of the Valley” i druge.

Zbog njihova kićenog, hard-operetskog pristupa glazbi, Queen se ne mora voljeti, ali ih se mora cijeniti. Teško da će u povijesti biti zapamćeni kao kao epohalan i važan bend za razvoj rocka, no bit će zauvijek zapamćeni kao veliki radnici koji su rock glazbi dali vrlo osebujan i autentičan obol.