Riječki “Otello” pomeo gledatelje u zagrebačkom HNK

2. dio Toliko im je to uspjelo da je euforični D.D. primijetio da je “Riječki Otello pomeo gledatelje u zagrebačkom HNK!” Poštovani g. Derk u naslov vašeg osvrta ste nenamjerno stavili pravu istinu o riječkoj izvedbi Otella. Lažna publika tj. zbor riječkog HNK je prevario Vas a očito i mnoge druge, stvarajući privid oduševljenja stvarne publike ovom siromašnom izvedbom Verdijeve opera. A da je tomu tako mogli smo se svi uvjeriti u jedinom trenutku kad zbora nije bilo u publici, a to je bio kraj drugog čina opera s prazna prva dva reda, jer je zbor izišao. Na kraju tog čina se tu i tamo mogao čuti pokoji slabašni pljesak stvarne publike. Jeste li to notirali poštovani g. Derk? Ako jeste – to Vam je cijela istina o ovoj “genijalnoj” predstavi. A ako niste… e onda… ili imate neke druge motive ili trebate na provjeru sluha i vida. Bila je to jedna siromašna, pretenciozna, pjevački vrlo prosječna izvedba, a glumački poludiletantska s nemotiviranim radnjama, bez iskrenih emocija.

1. dio Eto nas na sumraku pameti i lijepog ukusa! Bravo za Denisa Derka! Pisati panegirike za ovakvu predstavu!? Stvarno treba imati mnogo nekih drugih razloga, a nikako umjetničkih, da se zažmiri na oba oka i zatvore uši, ne bi li se mimo stvarnosti ishvalilo nešto što pohvale ne zavrijeđuje. Toliko glumatanja, nemotiviranih radnji, nemaštovitosti "redatelja" kojem je vrhunac režije da mu svi pjevači koji imaju arije ili duete izlaze na proscenij, tamo stanu i otpjevaju svoje, a varijanta 2 za genijalnog redatelja jest da pjevači izlaze iz dubine, pravolinijski i prilikom dolaska pjevaju. Može i prilikom odlaska! Podvarijanta toga jest da to isto rade u liniji reflektora koji omeđuju vodoravno prostor, pa pjevači pjevaju u crti ispred ili iza reflektora. Beskrajno kreativno i maštovito. Svaka čast za redatelja. Nije trebao dobiti samo nagradu za najbolju predstavu Hrvatskog glumišta, trebalo je to i šire nagraditi! Takvu kreativnost i umjetničko nadahnuće! Vrhunac režijske genijalnosti mu je bilo smještanje zbora u prva dva reda partera HNK. Od tamo su oni, kao da koncertno izvode Otella, lijepo otpjevali svoje, a zapravo su bili tamo da naprave privid ili pravu euforiju frenetičnim pljeskanjem i povicima oduševljenja, ne bi li za sobom povukli i stvarnu publiku koja se zatekla na predstavi. I to im je bila najbolja izvedba na predstavi.