Zahvaljujući nakladi Vuković&Runjić i prevoditeljici Maji Šoljan, hrvatskim čitateljima odnedavno je dostupan debitantski roman američke autorice Otesse Moshfegh "Eileen" koji je 2016. godine bio u finalu Bookerove nagrade. Na hrvatskom smo do sada mogli čitati autoričin intrigantni roman "Moja godina odmora i opuštanja" (objavila ga je također naklada Vuković&Runjić), a kao nimalo nevažnu zanimljivost treba istaknuti da je majka Otesse Moshfegh zagrebačka violinistica Dubravka Šajfar Moshfegh. Po romanu "Eileen" snimljen je i film u režiji Williama Oldroyda sa Sheom Whighamom, Thomasinom McKenziejem i Anne Hathaway u glavnim ulogama, za koji je Otessa adaptirala scenarij uz pomoć supruga Lukea Goebela.
Film je svjetsku premijeru imao ove godine na filmskom festivalu Sundance. Film je najavljen kao psihološki triler, a takav je, naravno, i roman, premda se taj trilerski moment pojavljuje tek pred kraj romana, pomalo iznenadno i neočekivano, kada je čitatelj već uljuljkan u priču o usamljenoj i neprilagođenoj Eileen Dunlop koja radi u svojevrsnom zatvoru za maloljetnike koji ima vrlo stroga pravila.
Eileen živi u Massachusettsu, u Novoj Engleskoj, na obali oceana, u neimenovanom gradu i oronuloj kući s ocem, nekadašnjim policajcem i lokalnim junakom koji je ogrezao u alkohol, a u mladosti je bio i seksualno nasilan prema kćerima, i to više prema Eileeninoj sestri Joanie. Eileenina svakodnevica i više je nego sumorna. Ona ne vjeruje u sebe, prezire svoj fizički izgled, ima velike probleme s probavom (koji su vjerojatno uzrokovani njezinom krhkom psihom), a seksualno je iznimno zainteresirana za mlađe, mišićave zatvorske čuvare koji na nju uopće ne obraćaju pažnju. I dok otac kod nje povremeno izaziva i krajnje agresivne porive (Eileen razmišlja čak i o ubojstvu), boravak u zatvoru donekle je smiruje jer je ondje okružena momcima i dječacima čije erotske aktivnosti pomno prati. A te male prijestupnike (među kojima ima i ubojica) na neki otkačeni način simpatizira i poistovjećuje se s njihovim zločinima. Otessa Moshfegh izrazito uvjerljivo i pomalo nemilosrdno opisuje Eileen, njezinu otužnu provincijsku okolinu i duhovnu pustoš u kojoj živi, dajući njezinu liku i određenu količinu životne autoironije, kako bi mu udahnula dinamiku i kako baš sve ne bi potonulo u beznađe.
Pri tome oštro secira američku srednju klasu iz sredine 1960-ih, kada se i odvija većina radnje u ovom romanu koji počinje kao ljubavna priča, a završava kao brutalni kriminalistički roman s elementima psihoze i ludila. Ipak, u kritici društva ne ide predaleko i ona joj nikako nije u fokusu. Puno je više zanima unutrašnji život precizno zamišljenih i opisanih likova od njihovih političkih i svjetonazorskih stavova. Preokret u romanu nastaje u trenutku kada u zatvor ušeta atraktivna crvenokosa Rebecca Saint John, nova voditeljica edukacije s harvardskom diplomom. Njezina pojava za Eileen ima snagu detonacije. Rebecca ju je potpuno opčinila, čak i na seksualnom polju, iako je Eileen sve samo ne lezbijka. Rebecca je u Eileen probudila osjećaj dostojanstva, poželjnosti i samouvjerenosti. U njoj nesretna Eileen vidi svoju budućnost. S njom želi napustiti gradić i vazda pijanog oca te otputovati u New York. Stoga je za tajanstvenu i predatorski raspoloženu Rebeccu spremna napraviti sve.
Ili ipak i tu postoje neke granice? Za odgovor na to pitanje trebate pročitati ovaj roman koji propituje najkrhkije i najeteričnije granice ljudskog zla, ali i psihičkih, vrlo često dobro prikrivenih poremećaja koji nas tjeraju na najnevjerojatnije odluke. One u kojima i mali plamen može izazvati veliki požar i čovjeka pretvoriti u ogorčenog ubojicu koji je uvjeren da postupa ispravno i u skladu sa svojim potrebama i željama. Razmišljajući o liku mladog Leeja Polka koji je završio u zatvoru jer je okrivljen da je surovo ubio oca, koji ga je, doduše, godinama bezdušno silovao, u mislima su mi se miješale informacije o aktualnim događajima iz crne kronike bilo iz susjedstva, bilo iz naših domaćih nadbiskupija. Pa sam se pitao je li Rebecca koju je Leejeva sudbina jako zaintrigirala zapravo metafora neke nedokučive i nadzemaljske pravde ili ipak samo potencijalna nasilnica koju lijepa vanjština pretvara u mračni predmet želje kojem smo spremni sve oprostiti, i to bez kajanja.
Posuditi/kupiti i pročitati!