Prošli petak, indijski guru Sri Sri Ravi Shankar napunio je Boćarski dom u Zagrebu, a među okupljenima na njegovu predavanju bili su brojni poznati, od političara raznih profila do pop-zvijezde Severine. Mnogi koji ne prate njegov rad bili su iznenađeni tolikom pažnjom. Međutim, Ravi Shankar u Hrvatskoj odavno nije nepoznat: primali su ga i predsjednici Josipović i Mesić, a program Art of Living koji je utemeljio ima u Hrvatskoj brojne sljedbenike.
U svijetu ih je, kažu, više od 450 milijuna! Ekskluzivni intervju s Gurudevom Ravijem Shankarom, duhovnim učiteljem, mirovnim aktivistom, humanitarcem i autorom petnaestak knjiga vodili smo u predsjedničkom apartmanu jednog zagrebačkog hotela, za tu priliku presvučenom potpuno u bijelo. Okruženi njegovim sljedbenicima, sjeli smo nasuprot gotovo dječački razigranog muškarca vragolastog osmijeha i prodornih očiju.
U petak ste u Zagrebu okupili zaista mnogo ljudi. Što ih privlači vašem učenju?
To morate pitati njih! Meni je samo važno vidjeti da su sretni, a srećom, kamo god idem nailazim na sretna lica. Čak i ako ljudi dođu nesretni, ne treba mnogo vremena da se to preokrene jer se koristimo tehnikama joge, meditacije i disanja koje su zaista učinkovite. Nekoć su Hrvati zbog toga odlazili u Indiju, Njemačku ili Švicarsku a posljednjih desetak godina ja dolazim k vama. Imamo programe u Zagrebu, Splitu i drugim gradovima.
Vaš pokret ima golemu sljedbu diljem svijeta. Po čemu je poseban u odnosu na slične druge sustave?
Usporedbe nisu poštene ni prema jednom programu. Naš je cilj integrirati sve aspekte ljudskog života u želji za napredovanjem. Ljudi su navikli organizirati svoj život po ladicama - jedna za posao, druga za ljubav... Art of Living adresira sve aspekte života kako bi ljudi napredovali i privatno i poslovno. Imamo i programe koje nudimo izravno tvrtkama ili školama, a ovo drugo mi je posebno važno jed vidim strašno puno agresije i depresije među mladim ljudima. Mentalno zdravlje ogroman je problem.
O tome ste prošli tjedan govorili i u Europskom parlamentu. Slažete li se s ocjenama da imamo epidemiju mentalnih bolesti?
Apsolutno. Mentalno zdravlje uvijek je bilo izazov, ali taj je problem eskalirao do jako vidljivih proporcija.
Je li zaista tako ili sada samo više govorimo o tome?
Kao društva smo predugo ignorirali taj aspekt, bavili smo se samo fizičkom ugodom pojedinca. A kada nešto predugo ignorirate, velika je mogućnost da će eksplodirati. To pogotovo vidimo nakon dvije godine pandemije koronavirusa i drugih društvenih i osobnih turbulencija. Posljednjih godina vidim mnogo straha i deficit povjerenja među najrazličitijim skupinama ljudi. Ljudi više ne vjeruju međunarodnim organizacijama, stručnjacima... To se vidjelo na primjeru cijepljenja koje je postalo kontroverzna tema.
Vidite li razlike među različitim generacijama ljudi s kojima radite, u kontekstu stvari koje spominjete?
Kada virus udari, ne pita je li netko star ili mlad. Isto je i s mentalnim zdravljem. Manifestacije su možda drukčije, ali osjećaj da vam nije dobro je svakome jednak.
Od ranih devedesetih mnogo radite sa zatvorenicima, u nekim zemljama sudjelovanje u programu Art of Living čak se računa kao faktor u prijevremenom puštanju na slobodu.
Rad sa zatvorenicima zaista daje mnogo nade i pokazuje da su mnogi od njih predivne osobe, bez obzira na to zbog čega su robijali. Nakon našeg programa, jednom kada iziđu na slobodu, velik dio njih ostaje angažiran u volontiranju sa zajednicom. Uz njih sam naučio da je potpuna rehabilitacija moguća.
Kao medijator angažirani ste u brojnim mirovnim pregovorima, od Šri Lanke i Iraka do Kosova. Je li vam neki konflikt ostao u posebnom sjećanju?
Kad god se primite velikog posla, on dolazi s izazovima. Pa i naš program, koji traje već 42 godine, svako malo nailazi na protivnike, ljude koji smatraju da je joga štetna, iako zapravo ne znaju što je... Kada govorimo o mirovnim pregovorima, tu protivljenje ne dolazi iz straha ili ignorancije, nego iz interesa, jer mnogima je rat prilika za bogaćenje ili neku drugu vrstu profita. Naravno da oni kojima je rat krava muzara ne žele pokretanje stvarnog mirovnog procesa.
I kako onda razgovarate s tim ljudima?
Potrebno je mnogo opreznog manevriranja, zadržavanja bistrog mozga i čistog srca. Potrebno je istodobno biti ljubazan i čvrst i vjerovati da će istina pobijediti. Nakon mirovnih pregovora na Kosovu, ostali smo u toj zemlji raditi sa zatvorenicima koji su sudjelovali u konfliktu i bili spremni odreći se vlastitih života. Pronašli smo način da im vratimo mir.
Danas ponovno imamo rat na europskim granicama. Strahujete li da će se konflikt između Ukrajine i Rusije proširiti?
Mislim da je taj rat već došao do vrhunca i da je vrijeme da počne jenjavati. Prisutni smo u Ukrajini, radili smo s više od pet tisuća žrtava kroz svoje programe opuštanja traume. Imamo centre u svim većim gradovima, u kojima pokušavamo pomoći ljudima da što prije prorade sve što su preživjeli.
Kada bi se otvorila mogućnost da sudjelujete i u tim mirovnim pregovorima, biste li pristali?
Ja sam uvijek spreman, ali preduvjet je da su i obje zaraćene strane spremne na otvoren razgovor.
Mnogo radite i u Indiji, pogotovo u području održivog razvoja.
Posljednjih godina posebno mnogo investiramo u edukaciju o organskom uzgoju hrane, oko tri milijuna indijskih farmera već je osvijestilo štetnost agresivnih pesticidnih kemikalija. To je gotovo populacija jedne Hrvatske. Radimo i na obnovi rijeka, solarnoj energiji.... pogotovo u teže dostupnim područjima na granici između Indije i Kine. Otvorili smo i 1095 škola diljem zemlje, za djecu koja si inače ne bi mogla priuštiti školovanje.
Kako sve to financirate?
Imamo jako veliku volontersku bazu, čak i ovdje u Hrvatskoj. Privlačimo i dosta korporativnih donacija koje usmjeravamo u siromašnije krajeve.
Golema je to operacija, osjećate li je ikada kao teret?
Za mene je rad izraz sreće. Jednom kada pronađete tu životnu energiju unutar sebe, sve što radite izraz je sreće.
To zvuči jednostavno, ali mnogima je teško pronaći spokoj unutar sebe.
Zato vam je potreban učitelj. U petak smo u Zagrebu imali kolektivnu meditaciju koja je trajala čak 40 minuta i nikomu nije bilo teško. Trenirali smo mnogo ljudi koji su dobri učitelji, imamo i videa na YouTubeu... Dovoljno je vodstva na raspolaganju svakome.
A kome se vi obraćate kada vam je potrebno vodstvo?
Samome sebi. Spoznao sam istinu koja me oslobodila negativnih emocija, ljutnje i tuge. Znam da je ljudima ponekad teško shvatiti stanje u kojem živim.
Mislite li da svatko ima potencijal dosegnuti to stanje?
To je kao da me pitate može li svatko postati zlatni olimpijac. Svatko u sebi nosi potencijal, ali potrebna je ustrajnost.
