Kolumna

Roman o braći koju razdiru i vežu pogledi na život, religiju, podrijetlo

Foto: Pixabay
Pariz
Foto: Reuters/Pixsell
Francuska policija
Foto: Pixabay
Pariz
10.01.2021.
u 16:05
Riječ je o više nego aktualnom štivu, romanu o sudbini dva brata sirijskog podrijetla koji žive u predgrađima Pariza pokušavajući se etablirati u francusko, sada već duboko podijeljeno društvo opterećeno strahom od terorizma i netolerancije.
Pogledaj originalni članak

U svojoj prestižnoj biblioteci Avantura zagrebački Sandorf objavio je roman francuskog pisca Mahira Guvena “Dva brata”. Roman koji je 2018. dobio Goncourtovu nagradu za najbolji debitantski roman s francuskoga je prevela Nataša Medved, a uredio Darko Milošić. Riječ je o više nego aktualnom štivu, romanu o sudbini dva brata sirijskog podrijetla koji žive u predgrađima Pariza pokušavajući se etablirati u francusko, sada već duboko podijeljeno društvo opterećeno strahom od terorizma i netolerancije. Tema je to o kojoj Mahir Guven očito dosta zna iz vlastitog iskustva.

On je, naime, rođen u Nantesu 1986. kao osoba bez državljanstva. Majka Turkinja i otac kurdskog podrijetla u Francusku su došli kao izbjeglice, a Mahir je francusko državljanstvo dobio tek u 13. godini pa mu izbjegličke teme nisu nepoznanica, baš kao ni teme sukoba identiteta i nesporazuma koje izaziva različito podrijetlo i različite vjerske i nacionalne pripadnosti. “Dva brata” ponajprije je roman o nasilju. Nasilju koje se opravdava nasiljem onih drugih i drukčijih. Nasilju koje tinja i u naoko mirnodopskom načinu života, primjerice u Parizu, ali i usred silovitog i nevjerojatno konfuznog građanskog rata u Siriji, u gradu Alepu i njegovoj okolici. Pripovjedači i glavni akteri ovog potresnog i realistički preciznog romana stariji su i mlađi brat koji svjedoče o svojim životima iz vlastitih perspektiva koje se često ne podudaraju, ali se itekako isprepliću.

Mlađi brat, zaposlen u pariškoj bolnici, u jednom trenutku odlazi u Siriju iz Pariza, u kojem ima siguran posao (ali je i žrtva šikaniranja prema muslimanima koji prakticiraju svoju vjeru), potaknut potrebom da pomogne svojim zemljacima, ali ne kao borac, nego kao požrtvovni medicinski djelatnik, humanitarac čija je mobilizacija ipak bila dugotrajna i nikako nije ishitrena, nego je plod nevjerojatno razgranate mreže koja je premrežila cijelu Europu. Ali je i plod vjerskih osjećaja. Stariji brat, vozač Ubera, ne razumije potrebu mlađeg brata da ode u zemlju otvorenog nasilja, baš kao što teško komunicira i s ocem, umirovljenim vozačem starinskih taksija koji je djecu pokušavao izvesti na pravi put i pretvoriti ih u obične Francuze, ali nije uspio. Usput je izgubio ženu i ostao udovac opterećen vlastitim podvojenim identitetima i kontroverznim životnim odlukama, neshvaćeni komunist kojem je religija strana, baš kao i stalni sukobi između Turaka, Kurda, Arapa...

I dok mlađi sin liječi ljude u sirijskoj kataklizmi, u kojoj postaje svojevrsni talac okrutnih lokalnih bandi i šefova koji ratuju za vlastiti probitak, starijeg način života i ekonomske prilike tjeraju na kohabitaciju s policajcem koji grozničavo pokušava saznati što se događa u terorističkom islamskom podzemlju koje se rasprostrlo po cijeloj bijeloj, kršćanskoj i naoko neukaljanoj Europi. “Dva brata” još je jedan roman o gubitnicima, ljudima koje je nevolja istjerala iz njihovih zemalja, ali te zemlje nije istjerala iz njih pa su totalno ošamućeni velikim očekivanjima i još većim razočaranjima. U tim životnim trvenjima vrlo se lako izgubi kompas i od mirnog građanina koji svaki dan ide na svoj posao, pokorno plaća poreze i poslušno sortira smeće, lako se postaje potencijalni terorist koji će zaprijetiti i vlastitoj obitelji i njenoj sigurnosti i integritetu.

U trenucima kada stariji brat intenzivno počinje sumnjati u namjere mlađeg brata, koji se iz obeščašćene Sirije nenadano i tajnovito vratio u Francusku, bratska ljubav ipak pobjeđuje građanske stege i obzire. I stariji brat pokušava spasiti mlađeg ne pitajući za cijenu. Ali, što je prava istina? Je li mlađi brat doista samo bezobzirni terorist koji je svoju slobodu kupio krvavim namjerama i još krvavijim obećanjima? I hoće li ga stariji zaštititi baš pod svaku cijenu, iako uopće ne razumije njegove porive i motive koji su ga prvo katapultirali u Siriju, a onda vratili u francusko okruženje? “Dva brata” roman su bez epiloga, roman s otvorenim i nenapisanim, nadrealnim krajem. Roman ubojito kratkih i efektnih rečenica koje vrlo često djeluju kao okidač na pištolju velike razorne moći. I roman o društvu koje je postalo toliko materijalističko da je potpuno zaboravilo na elementarnu ljudskost

JAMES GANDOLFINI

Bivša supruga je pomahnitala nakon razvoda! Nabrajala starlete s kojima ju je varao i seksualne devijacije u kojima je uživao

Sit javnog pranja prljava obiteljskog rublja, Gandolfini je samo kratko komentirao da u njenim navodima nema istine te da su braku presudili psihički problemi s kojima se odbijala suočiti. Ljubavnu sreću pronašao je u zagrljaju bivše manekenke Deborah Lin. Vjenčali su se u ljeto 2008. u njezinu rodnom Honoluluu, a kum im je bio glumčev sin. Nakon što su postali ponosni roditelji djevojčice Liliane Ruth, činilo se kako su se Gandolfiniju sve kockice posložile. Sudbina je, međutim, za njega imala drukčiji plan.

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 3

Avatar neomarxisticka extr. ljeviciva
neomarxisticka extr. ljeviciva
18:34 10.01.2021.

franzuzi su vec odavno prdnuli u cabar, samo sto to jos neznaju.

LA
lak0
18:51 10.01.2021.

Naravno da u Europi nagrade za književna djela dobivaju romančići koji sirovo reklamiraju lažni suživot multikulti. Kao i S. Stanišić koji je za bućkuriš tzv "suživota" tri, četiri vjere u Bosni dobije Njemačku kniževnu nagradu. Isto iz perspektive muslimansko-srpskog izbjeglice. Nagradodavcima je bitno da je pljunuo po kršćanima Poljacima koji u njemačkoj iz crkve izlaze "još malo podnapiti od Krvi Kristove". Da se tako gadno očešao o židove ili muslimane - ništa od pustih nagrada. Ali, eto, tako funkcionira europska kvazi elita koja kroji novu nekulturu u sred Europe. Uključujući naravno i književne kritičare.

TO
TORQUEMADA
11:31 24.05.2021.

Naslov me neodoljivo odvukao na zaključak kako je riječ o temi naših prostora. Mogao bi netko zahvatiti i slojevitost komplicirane realnosti našega podneblja i stvoriti i te kako nadrealističku priču životnih sudbina ljudi s ovih prostora, i to ne samo onih malih, običnih i egzistencijalno najosjetljivijih, već bi se i o onim "krokodilima iz bare prepune istih" moglo načiniti zanimljivo štivo, u stilu ponajboljih uradaka Ulicke, Nothomb ili Akunina. Nije nagrađivanje već dugo mjerilo dobre književnosti, već rezoniranje rečenica u ljudima koji se još nisu odrekli čitanja.