Sanja Iveković, Marina Abramović, Graciela Carnevale, Simone Forti, Anna Halprin, Reinhild Hoffmann i druge umjetnice sudjeluju na međunarodnoj izložbi povijesti umjetničkog performansa u plesu i suvremenoj umjetnosti "Moments. A History of Performance in 10 Acts" koja se otvara 8. ožujka u ZKM | Musem für Neue Kunst u Karlsruheu.
Izložba razvija nove metodološke i interdisciplinarne formate aktivne i ne isključivo muzejske reprezentacije povijesti performansa. Tijekom osmotjednog trajanja izložbenog projekta, scenski čin prikaza deset ključnih faza razvoja povijesti plesa i performansa – koji će pratiti grupa stručnjaka pozvana da prati čitav proces – odvijat će se pred očima publike. U tom smisli središnje fokalizacijske točke zauzimaju performansi i radovi žena koje svjesno tematiziraju, kritiziraju i krše žanrovske granice između plesa, performansa i vizualnih medija od 60-ih naovamo. Također, kao i prije, umjetnice i ovdje promišljaju implicitnu mušku konstrukciju 'pogleda' i gestualnu logiku svojih kolega.
Izložba počinje i završava u praznom prostoru u kojemu stoji živahan izložbeni prikaz permanentnog recipročnog gibanja između povijesne prisutnosti i medijske dokumentacije, muzejske reprezentacije i scenske reapropriacije kao i nove interpretacije. Za razliku od popularnijih 'ponovnih uprizorenja', ovdje 'bijeg u povijest' funkcionira kao face à l'histoire, aktivni kontrast povijesnoga i sadašnjega.
Radi se o izložbi 'u nastajanju', a projekt predstavlja i razvija nove formate muzejske prezentacije izvedbi uživo. Sama ideja potječe iz interesa za procese prihvaćanja povijesti u takozvanim 'ponovnim uprizorenjima' (re-enactments) povijesnih performansa, ali i nedavnim kontroverzama oko mogućnosti muzejske prezentacije performansa Josepha Beuysa kroz fotografsku dokumentaciju. Sve ovo reflektira se u praksama mlađe generacije umjetnika, kao u brojnim povijesnim aproprijacijama i 'ponovnim uprizorenjima'. U središtu svega je, dakako, 'herojsko' razdoblje između 60-ih i 80-ih, tijekom kojega se nova, radikalna definicija žanra odvijala u intimnijem dijalogu između gibanja u performansu i likovnim umjetnostima i plesu.
Uz spomenute umjetnice sudjeluju i Channa Horwitz, Lynn Hershman Leeson, Sanja Iveković, Adrian Piper i Yvonne Rainer i mnoge druge koje će i same dokumentirati svoj rad u izložbenim prostorima. Kustosti Boris Charmatz, Sigrid Gareis i Georg Schöllhammer potpisuju ''izložbenu dramatrugiju'', a autor izlagačkog koncepta je Johannes Porsch. Izložba će, po završetku, biti zaokružena kataloškom publikacijom.
Izložba traje do 29. travnja.
U tom smisli središnje fokalizacijske točke zauzimaju performansi i radovi žena koje svjesno tematiziraju, kritiziraju i krše žanrovske granice između plesa... ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~ Raspisao se pjesnik (jpz), jos samo da odgonetnem o cemu pise... Trebao nam je crtat sliku umjesto ovog... Citam i citam... i na kraju skuzim da nikada nisam gledao \" Breakfast at Tiffany\'s\", ali sam u mislima puno puta prosao kroz \'Supermerkado\' razmisljajuci o (picekovim) super batcima i o Vargasu Llosi... za kojeg se pricalo u nekim njegovim krugovima i muzejskoj prezentaciji (izvedbi uzivo), da je volio nositi maslinaste zenske gacice?! Neke stvari mi jednostavno nisu jasne... zasto se jabuka mora podijeliti na dva dijela!? I zasto Je Llosi izabrao svijetlo zelene (maslinaste) gacice (kao da se sprema za neki rat) i djelomicno cipkaste i tirkizni (svijetli)... \"Radi se o izložbi \'u nastajanju\', a projekt predstavlja i razvija nove formate muzejske prezentacije izvedbi uživo...\" Jedva cekam! Ne znam, ali ovo vise zvuci kao neka vrsta utjehe, naravno sa malo maltretiranja.