Akademik Igor Rončević izložio je u zagrebačkoj Gliptoteci novi ciklus. Radovi su nastali u protekle dvije godine, a naslovio ih je “Zlato i srebro Zadra” kako bi još izravnije uputio na činjenicu da stvaralačko načelo gradi na postmodernističkim premisama na kojima je i izgradio status jednog od “najapstraktnijih u generaciji hrvatskih postmodernista”.
Izloženo je 25 radova u tehnici akrilne boje, slike su tradicionalno nabijene jakim koloritom, serijalne, i na svakoj od njih vidljiv je motiv neodoljivo nalik na zadarske Morske orgulje, svakako jednom od zadarskih blaga i hommage gradu u kojem slikar živi i stvara. No malo to ovako na prvu ima veze s povijesnim nazivom Zlato i srebro Zadra posuđenim od glasovite zbirke sakralne umjetnosti crkve sv. Marije.
– Likovni postav je koncipiran u horizontalni niz u kojem se radovi filmskom trakom vizualno pokreću u prostoru, a jednakim distancijama između svakog eksponata dobiva se ta ritmička komponenta. Rončević je ovdje koloristički maestralan, na ovoj koncepciji ta se njegova sastavnica čita možda najefikasnije – kazao je autor izložbe Milan Bešlić pa se nadovezao na sam naziv izložbe objasnivši:
– Njime se podcrtava ta identitetska, ishodišna točka Rončevićeva djela ukorijenjenog u hrvatsku baštinu. Naime, naslov ciklusa ističe njegovu slikarsku komponentu koja se veže za veliku europsku slikarsku tradiciju. Jer kako su Zlato i srebro Zadra kapitalno djelo od nacionalne važnosti, tako i sjaj Rončevićeva majstorstva podvlači to da je on slikar koji se ukorjenjuje u vlastitoj slikarskoj baštini koja je po svojim vrijednostima i kršćanska i hrvatska i europska.
Kada govorimo o Rončevićevu stvaralaštvu, valja naglasiti da je u pitanju iznimna osobnost hrvatskog slikarstva druge polovice 20. stoljeća čudesne polifoničnosti likovnog jezika čiji je krajnji cilj postići ljepotu. Svojim stvaralaštvom proširio je obzor suvremenog hrvatskog slikarstva. On je slikar kolorističkog ishodišta, njegovo slikarstvo nastaje u drugoj polovici 1970-ih, u doba postmoderne, za obrata u svijetu umjetnosti koji obnavlja zanimanje za klasične discipline i izglede slike. U to vrijeme u Italiji nastaje transavangarda, jedan od posljednjih likovnih stilova 20. stoljeća, u hrvatskoj umjetnosti nazvan novom slikom. Glasoviti kurator Achile Bonita Oliva teoretski je artikulirao taj stil i uključio Rončevićeve radove u svoju knjigu “Trans-Avantgarde International”.
Akademik Rončević rođen je 1951. u Zadru. Godine 1976. diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu, od 1979. do 1981. bio je suradnik Majstorske radionice Ljube Ivančića i Nikole Reisera. Ostvario je pedesetak samostalnih i sudjelovao na stotinjak skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Prvu veliku izložbu izvan Hrvatske imao je 1990. u pariškoj Galerie d’art International. Godine 1988. izlaže na kairskom Biennalu, a 2007. i na izložbi Contemporary Croatian Art u New Delhiju u Indiji. Za svoj rad višestruko je nagrađivan, a među nagradama izdvajaju se Nagrada sedam sekretara SKOJ-a za slikarstvo, Nagrada 13. salona mladih, Nagrada za slikarstvo 1981. i Godišnja nagrada Hrvatskog društva likovnih umjetnika 2001., a 2004. uručena mu je Republička nagrada za slikarstvo Vladimir Nazor.
Izložba u Gliptoteci otvorena je do 24. listopada, a od 3. studenoga seli se u Gradski muzej Bjelovar.