Senzacionalna rekonstrukcija: Tajni život Hrvatice stare tisuću godina

Vjerno, trodimenzionalno rekonstruirana glava lijepe mlade žene iz 10. stoljeća, nazvane Joza, čiji je kostur pronađen u grobu na arheološkom lokalitetu Rižinice u Solinu, u solinski Dom kulture Zvonimir privukla je čak i Micha Hollanda, jednog od najvećih forenzičara svijeta, direktora Forenzičnog programa na prestižnom Penn Stateu, koji ju je došao vidjeti. 
“Lica s Rižinica” multimedijalna je izložba nastala kao plod suradnje splitskog Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika, Umjetničke akademije u Splitu i Odjela za forenzične znanosti splitskog Sveučilišta.

Ovaj iznimno zanimljiv projekt spaja rezultate arheoloških i antropoloških istraživanja te umjetničkog izražavanja. Arheološki nalazi prezentirani na suvremen, digitalan način te mogućnost interakcije oduševljavaju vojsku učenika, studenata i ostalih posjetitelja ove jedinstvene izložbe koju je osmislio i kroz nju nas proveo povjesničar umjetnosti Ljubomir Gudelj Velaga, viši kustos Muzeja hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu, koji zadnjih 12 godina istražuje Rižinice, zaštićeni lokalitet RH.
 Joza je pronađena u grobu iz 10. stoljeća u kojemu je, uz njezine ostatke, nađen i kostur muškarca.

– Pronašli smo je na mjestu gdje su se ukopavali ljudi od kasnog srednjeg vijeka do provale Turaka. Među tih 50-ak do 100 grobova koji su istraženi od don Frane Bulića do danas, našli smo u jednoj grobnici ostatke dvoje pokojnika: žene i muškarca. Za ovu prigodu žensku lubanju smo rekonstruirali u 3D tehnici. Kostur je rješavan zahvaljujući forenzičarima Ivani Kužić, Ivanu Jerkoviću i Željani Bašić. Taj je kostur bio čak i u Americi na Penn State sveučilištu i tamo je napravljena CT snimka, tako da dolazak Micha Hollanda nije slučajan, i njegovo Sveučilište dalo je doprinos njezinoj rekonstrukciji. Dobili smo jednu fantastičnu trodimenzionalno lubanju koju je naša kolegica forenzičarka i restauratorica Josipa Marić nadogradila, pa imamo približno rekonstruirano lice. To je zapravo prijedlog rekonstrukcije. Ida Bugarić i Nikolina Ćuk zaslužne su za neke likovne intervencije – pojašnjava Gudelj Velaga kako je Joza postala prvo lice Rižinica.

– O njoj znamo dosta toga. Zahvaljujući forenzičarima, znamo da je umrla u dobi između 23. i 30. godine života. Čekamo DNA analizu, uzeti su uzorci zuba i kada budu poznati, čak ćemo znati boju njezine kose i očiju. Znamo također da je rodila barem jedno dijete, a znamo i vrijeme kad je pokopana. Nosila je nakit, naušnice prislonjene uz lubanju i prsten, koji su nam otkrili da je pokopana u desetom stoljeću – otkrivamo kako je ovdje živjela Hrvatica više od 1000 godina prije nas.


Više kostura u grobu

Ona ima izvrsno očuvane zube. Njezin kostur nema nijedne traume i vrlo teško je odrediti od čega je umrla pa je naša davna Joza ipak ostala tajanstvena.

– Mislimo da se nije puno napatila u životu, nije bila neuhranjena, a o njezinom statusu govori i nakit. U povijesnim pričama najčešće imamo ili kraljeve ili bandite, a u ovom slučaju imamo jednu običnu ženu, građanku, nekoga tko je bio poput većine nas – govori Gudelj Velaga.

Drugo lice Rižinica je muškarac, pronađen u istom grobu, koji joj nije muž jer je umro do sto godina prije. Muškarac je pokopan prije, nije utvrđeno jesu li u nekakvom srodstvu, ali moguće je da joj je djed. Njegova lubanja dvodimenzionalno je rekonstruirana.

– Čest je slučaj da na istom grobnom mjestu imamo više ukopa kroz dulje razdoblje. On je od nje stariji, ima oko 50 godina, forenzičari su to otkrili na temelju sraštavanja kostiju lubanje. Na žalost, nema donje čeljusti i ima samo dva zuba. On je rekonstruiran na fotografiji, dvodimenzionalno – pokazuje nam Gudelj Velaga na računalu.

Izložba je interaktivna, posjetitelji mogu raditi intervencije na licima što jako veseli djecu pa su i njihovi radovi postali sastavni dijelovi ove izložbe. Inače, Gudelj Velaga priča kako su u trenutku otvaranja groba u kojem su pronađeni Joza i muškarac na nalazištu bila djeca iz jedne splitske osnovne škole.

– Imali su pravu sreću. Možete zamisliti kakvo je uzbuđenje zavladalo kada je otvoren grob, a u njemu fantastično očuvan kostur s prislonjenim naušnicama uz lubanju. Pamtit će to cijeli život – opisuje Gudelj Velaga.

On istražuje Rižinice od 2013., a priča o ovom lokalitetu započinje još 1891. godine.
Ljudi su obnavljajući međe, rušeći jedan zid, pronašli onaj znameniti ulomak kamene ploče s natpisom “PRO DUCE TREPIMERO” (Za kneza Trpimira).

– To su bili Solinjani, Crmarići, od njih je kamen dospio kod nekog Pletikosića na Klisu i onda je za njega čuo don Frane Bulić i otkupio ga za Arheološki muzej gdje se i danas nalazi. Čim je ugledao tu oltarnu pregradu, Frane Bulić je automatski poduzeo prva arheološka istraživanja 1895., 1896. te 1908. godine, a čak je počeo otkupljivati zemljište shvaćajući vrijednost ovog lokaliteta. On je tada zaključio da se tu nalazila crkva, samostan i zahvaljujući tom do danas jedinom natpisu u kojem se spominje knez Trpimir povezao je cijelu priču s darovnicom iz 852. gdje u jednom navodu stoji da je Trpimir dodijelio zemljište benediktincima te je zaključio da je tu, na Rižinicama prvi samostan na ovim prostorima. Njemu je također već tada bilo jasno da se sve to događa na prostoru nekog starijeg lokaliteta, odnosno neke antičke vile – priča Ljubo Gudelj Velaga.

Obrambena kula

Nakon don Frane Bulića lokalitet oko 1930. istražuju Ljubo Karaman i danski arheolog Ejnar Dyggve.

– Dyggve širi našu spoznaju o Rižinicama. Vidi da se radi o većim lokalitetu i drži da je riječ o starokršćanskoj crkvi koja je adaptirana u srednjem vijeku, da se oko nje nalaze samostanske prostorije i da je sve skupa ograđeni sklop koji ima obrambenu kulu prema potoku. Međutim, nisu dovoljno daleko kopali i nakon puno desetljeća 1989. godine uključuje se naš Muzej arheoloških spomenika koji u suradnji s tadašnjim čelnicima Općine Solin otkupljuje zemljište od 8,5 tisuća kvadrata na Rižinicama i danas imamo sreću i raspolažemo jednom velikom površinom koja omogućava nesmetano iskopavanje i razmišljanje što ćemo sutra s lokalitetom – priča Gudelj Velaga s kojim smo i obišli Rižinice. Paralelno s arheološkim istraživanjima, prostor se čisti, grade su suhozidi i sade masline uz pomoć studenata, učenika i volontera i već sada sve funkcionira kao jedan arheološki park. Nažalost oskrnavljen je sa zapadne strane jer je na njega pala – cesta. Cesta Solin-Klis probijena je još 1952. godine.

Urne s pepelom

– Tada se probija dio brda i presijecaju se grobovi što se vidi i dan danas, a 2006. urušava se dio te prometnice. Tada se utvrdilo da ispod ceste postoji građevina za koju se nije znalo i koja još nije istražena. Smatramo da je to hram. Ali od tada traje povuci-potegni s cestarima i političarima. Konzervatori su predložili da se taj dio premosti, ali do danas nije se napravilo ništa pa su naložili zatrpavanje te građevine koju nismo definirali, a mislimo da je hram. Hram nije istražen jer se zavukao pod cestu i mi još čekamo da Županijska uprava za ceste to premosti – priča Gudelj Velaga kako su cestari zakočili arheologe. – Došao sam na zapušteno zemljište. Čekalo se da cestari to riješe, a čini se da neće nikad pa smo se malo angažirali na drugoj strani – pokazuje Gudelj Velaga.

Iako ne mogu istraživati tu novootkrivenu građevinu, istraživanja iz 2011. otkrila su sarkofage i složeniju arhitekturu u odnosu na ono što je znao Bulić i Dyggve. Našli su bazen, brojne antičke sarkofage u kojima nije bilo spektakularnih nalaza koje su očekivali jer se ispostavilo da su u njima “podstanari” useljeni u srednjem vijeku. Nađeni su ciboriji i predromanički nalazi iz doba kneza Trpimira.

– Obnovili smo suhozide, napravili nove, imali intervencije na sarkofazima koji su bili raspadnuti, stalno održavamo radionice... Dolaze djeca, a imamo i volontere koji nam pomažu s vremena na vrijeme. Toponim Rižinice ima staroslavensku osnovu rez, obrez što označava uređeno, odnosno obrezano zemljište i ja ga tako želim vidjeti i u budućnosti. Ovo je bio “Pantovčak” Salone, tu su bila imanja, kultivirano zemljište. Usporedo s arheološkim otkopavanjima obnavljamo suhozide i vraćamo lokalitet u formu. Olakšavamo posao i vatrogascima jer ovako zapušteno zemljište od Rima do danas nije viđeno. To je naša nacionalna sramota – poručuje Gudelj Velaga.
I tako, kombinirajući istraživanje, čišćenje i oplemenjivanje terena, na rubu lokaliteta pronašli su urne s pepelom.

– Riječ je o izvrsnim nalazima, prvim tragovima ljudskog djelovanja, odnosno poganskog načina pokapanja. Potječu iz prvog do trećeg stoljeća. Imamo kamenu urnu, a u njoj je bila staklena, imamo i glinene urne, potom jedan dječji grob u amfori koja je bila prepolovljena. Vrlo zanimljivo, uz njih imamo priloge, antičke svjetiljke, a na njima se vidi i ime firmi koje su ih proizvele. Imamo i staklene lakrimarije, posude za skupljanje suza i jedan vrlo zanimljiv prilog: pločicu za razmazivanje kozmetike ili ljekarničkih pripravaka. Odatle je krenula ideja Lica s Rižinica. Prvo lice je u urni, nestalo u pepelu i nikad neće biti rekonstruirano, ali imamo njegov kozmetički pribor. Drugo lice je dječji grob u amfori. Treće i četvrto lice pronašli smo uklesane na sarkofagu u kojemu su ostaci jedne Rimljanke, Kornelije. Ne znamo je li jedna od njih ona, ali imamo tu zanimljiva lica žena tog vremena, s frizurom počešljanom na razdjeljak – otkriva nam Gudelj Velaga brojna lica s Rižinica.

Kornelijin sarkofag s licima Rimljanki svakako ćete uočiti obiđete li lokalitet.

– U ovom trenutku istraživanja znamo mnogo više od naših prethodnika. Od don Bulića, Karamana i Dyggvea mnoge nove stvari su se dogodile. Danas znamo da je život ovdje bujao i u prvom stoljeću poslije Krista, tu su urne za koje naših prethodnici nisu znali. Što se tiče ideje da je ovdje bio Trpimirov prvi benediktinski samostan, još uvijek sam suzdržan. Ne mogu je ni potvrditi niti demantirati, ali mogu reći da je lokalitet puno složeniji i značajniji nego što smo dosad znali. Čeka nas još puno posla. Očekujem da će se naši političari smilovati i pokrenuti rješenje. Za 12 godina jedan rimski car ovdje u blizini napravio je veličanstvenu palaču s infrastrukturom, vodovodom i pristupnim cestama, a nama za 25 metara nekog mosta treba dulje – s ogorčenjem pokazuje Gudelj Velaga na Split i Dioklecijanovu palaču koji se vide s Rižinica.

Naravno, vidimo i cestu koja je pala na zaštićeni lokalitet i koja ometa daljnja istraživanja tako da ni 100 godina nakon prvih iskapanja don Frane Bulića danas ne znamo ni koliki je opseg lokaliteta, kakvog su značaja pronađeni ostaci novootkrivenog objekta koji je ispod ceste niti čemu je služio.
Na Rižinicama su bili i fotografirali se Kolinda Grabar-Kitarović, Ando Krstulović Opara i brojni drugi, ali to lokalitetu za sada nije puno pomoglo.