Sudbine četiri zaljubljena para vrtoglavim zapletima povezuju se u šumi u Ivanjskoj noći. Rezultat je magičan i romantičan svijet koji u pozadini svoje ljepote ipak razotkriva ljudsku prirodu i otvara pitanja o odnosu života i umjetnosti, stvarnosti i snova, tijela i razuma, ali i mogućnostima transformacije.
Poznata radnja poznatog autora – "San Ivanjske noći" Williama Shakespearea, najizvođenijega njegova djela koje na pozornicu HNK Varaždin postavlja Paolo Magelli. Na istom tekstu radio je i prije 20 godina, a tada je jednu od glavnih uloga imala upravo Senka Bulić, intendantica HNK Varaždin, pa ne čudi ova nova suradnja s pomalo izmijenjenim ulogama.
– Bila sam presretna kad smo se uspjeli dogovoriti o terminu i naslovu. Silno sam željela da Magelli radi u Varaždinu, u kojem dosad nije režirao. Okupio je sjajnu ekipu. Mislim da je ovo velika stvar i za ansambl i za grad – kazala je Senka Bulić uoči večerašnje premijere pa prepustila Magelliju da pojasni zašto se s razlogom kontinuirano vraća Shakespeareu, kojeg nema potrebe uopće predstavljati kao autora.
– Ovaj tekst govori o nedokučivosti života, koja je razlika između zbilje i jave te je li san nešto što može poboljšati povratak u stvarnost. Shakespeare jasno kaže da nije jer stvarnost je nepopravljiva. Unutar komada radi se o milijun drugih stvari, a to je sve isprepleteno na fantastičan način. Drugi put u životu radim "San Ivanjske noći", i tada, prije više od 20 godina, također u prijevodu Željke Udovičić Pleštine. Veliki pisci poput Shakespearea vraćaju se kao vampiri zato što su njihove teme vječne – kazao je Magelli.
Naime, prevoditeljica i dramaturginja Željka Udovičić Pleština tekst je prevela krajem osamdesetih, a prvi je predstavu prema njezinu prijevodu režirao Janusz Kica.
– Shakespeare nas svojim "Snom" u ovo vrijeme globalnih prijetnji koje pritišću i ove naše, po mnogočemu posebne, geografske duljine i širine podsjeća da je obaveza teatra – sanjati. "San Ivanjske noći" stoga prepoznajemo kao put za bijeg koji nam omogućava da umaknemo neumoljivoj stvarnosti i konačno se odmorimo od realiteta u oniričnom. Postaje naš tajni prolaz u slobodu. Izlaz za nuždu koji vodi do utopije koja nam je danas ovom i ovakvom sadašnjošću ukinuta – kazala nam je dramaturginja predstave. Uglavnom, zavirili smo na probu i uvjerili se da je pred nama fantazmagorično uprizorenje i odličan glumački postav koji predvodi Helena Minić Matanić (Titanija/Hipolita), a tu su i Robert Plemić, Hana Hegedušić, Beti Lučić, Marinko Leš, Karlo Mrkša, Marko Cindrić...
– Privilegij je raditi s Paolom, koji je veliki umjetnik, intelektualac i čovjek. Način na koji radi s glumcima je fascinantan. Što se tiče Shakespearea, jako ga je teško raditi, ali privilegij je imati takve tekstove na repertoaru. Za glumce je zahtjevno ali izazovno, to je višedimenzionalan materijal koji traži i mentalnu i fizičku posvećenost. Volim takav rad, zanima me ispitivanje vlastitih glumačkih granica. Kako je ova uloga i fizički zahtjevnija, redovito treniram pa sam u formi. Mislim da glumci u suvremenom kazalištu moraju biti spremni za različite zahtjeve – kazala nam je Helena Minić Matanić, a na nju se nadovezao kolega Marko Cindrić rekavši:
– Rad na "Snu" s Magellijem i njegovom ekipom vila i magova je dar vilinskog roda. Fantastičan pogled kroz vrata percepcije na konkretnu i fenomenalnu kreativnu snagu. Kreativan proces koji je usmjeren velikim znanjem u precizne i složene pokrete kao najbolji sat. Magelli je veliki učitelj. Dao mi je neku čudnovatu snagu i osmijeh što izlazim na scenu. Svaki dan si govorim: "Uzmi to, to je tvoje" prije nego što zakoračim u taj nevjerojatni svijet koji je stvorio. Volim Shakespearea, pročitao sam gotovo cijeli njegov opus, ali nekako sam od njega pobjegao kako sam studirao u Engleskoj. Sad mi se vratio kao bumerang i uživam u njemu više nego ikad prije. Fizičku snagu k tome dali su mi i svakodnevni treninzi kojima se pripremam za humanitarni ultramaraton za pomoć djeci. U tom procesu treninga i probijanja vlastitih granica stekao sam nove spoznaje o svojem tijelu. Tijelo je glumčev alat i oduvijek na njemu radim, ali ovo sad je nešto drukčije. Osjećam se moćno.
Dodamo li viđenom i akustičnu činjenicu da su glazbu za predstavu radili Damir Martinović Mrle i Ivanka Mazurkijević, dugogodišnji Magellijevi suradnici, scenografiju Ivan Marušić Klif, kostime Marita Ćopo, a svjetlo Luka Matić, jasno je da imamo zaokružen komplet za hit.
Nakon večerašnje premijere reprizne su izvedbe 30. studenoga, pa ponovno 1. i 2. prosinca na Velikoj sceni HNK Varaždin.